nešto sitno

10

Pola večeri su raznosili kutije s jednog kraja na drugi. Davidu je bilo dosta. Umoran i nervozan od Mijinog kokodakanja i same činjenice da je još netko s njim u njegovoj oazi mira, sjeo je za kauč.

Kuća je živnula od kad je Mia ušla u nju. Bilo je to njegovo savršeno mjesto dok ona nije došla i okrenula sve naopačke. Jedva je čekao da tih mjesec dana završi, a nisu ni počeli. Obrisao je znoj sa čela i bezveze naokolo gledao koliko im je još stvari ostalo. Ta žena je stvarno donijela cijelu svoju kuću u njegovih šezdeset kvadrata. Nebuloze.

"Mia šta radi pijesak na sred mog dnevnog?" derao se čim je ugledao plosnatu, nisko izrađenu, plastičnu kutiju sa crnim pijeskom. Zbunjeno je promatrao. Šta ta žena radi u slobodno vrijeme? Vrača? Znao je da je luda, ali toliko.

Misli mu je poremetila Mia "Tu Maca sere." kratko i jasno mu je prepriječila.

Zagrcnuo se i skočio na noge kada se spustila niz stepenice sa još jednom od kutija. Njoj to nije predstavljalo nikakvu zbrku.

"Stavila si mi govna u sred stana?" gledao ju je u revoltu. Glas mu je još uvijek bio za notu višlji nego li inače, ali Miju to nije diralo. Uvijek je bio takav prema njoj. Osim toga, dere se za sitnice. Ni mačku joj ne da u stan. Primitivizam.

"Pa nisu govna kad još nije srala. Daj se smiri." i urazumi malo. Gdje bi ona trebala obavljati nuždu ako ne u pijesku? On stvarno ne zna ništa o životinjama.

"Da se smirim, da se smirim? Makni to odmah." histerizirao je i radio neke čudne pokrete rukama. Sav joj je bio čudan. Možda zato ga je uvijek izbjegavala. Galamio je u prazno. Sam sebi je pričao jer ona ga nije slušala.

"Pa Davide mora joj biti na vidljivom mjestu inače će ti ona svugdje dok se ne navikne." zafrkavala se sa njegovim lakovjernim stavom. Njemu je stvarno sve problem u životu. Još se više uzbudio na njenu postepenost.

"Molim? KAKO MISLIŠ SVUGDJE? Mia gdje je ta mačka?" bacao je jastuke ne bi li ju našao ispod njih, jer mačke inače stanu ispod tih minijaturnih kušina koje je nabacao na sve strane.

Spustio se na koljena kako bi ju potražio ispod fotelje jer samo njemu bi palo na pamet da se mačka tamo zavuče. Stvarno se vidjelo da nema pojma o mačkama. Mia je stajala sa strane i ismijavala njegovu paniku. Skočio je opet na noge, pa pogledao kuhinju, pa hodnik,a Mace nigdje.

Ona nije radila pomutnju zbog njenog nestanka jer je znala da je tu negdje. To je mačka pobogu, ako ne luta po kući, šta uopće i radi. Zabavlja se, za razliku od nje, to je sigurno.

Mia je vikala za njim "Šta ja znam, vidiš da imam posla. Ostavi me na miru." pustila ga je da se bavi Dorom istražiteljem, a ona je uzela predzadnju kutiju i zaputila se na stepenice.

Hodao je iznad nje kao svjetlosna munja i tražio naokolo. Težina joj je usporavala korake, ali još uvijek je bila sposobna barem tu jednu kutiju odnijeti u svoju novu sobu. Onu zadnju će uvaliti Davidu. Soba koju joj je pripremio i u kojoj će spavati joj se činila jako udobnom i slatkom. Njena je bila sa lijeve strane, a njegova sa desne. Pretpostavljala je da je to prije bila gostinjska soba i da je vjerojatno nekorištena osim možda ako je Igor koji put spavao u njoj. 

Spustila je napokon kutiju na parket pored vrata kada je čula Davidovo fantaziranje iz njegove sobe  "Aaaaaaa ne ne, to je moj krevet. Miči se, ne."
vrištao je kao u horror filmovima "Mia!"

Zakolutala je očima i potrčala prema njemu. Ipak sad živi s njim u stanu pa mora biti kolegijalna. Kada je otvorila vrata, imala je šta vidjeti. Maca je ležala na sivim plahtama Davidova kreveta, razvaljena i sretna u svojoj vlastitoj pišaki. David je iznad nje držao obje ruke u zraku i hvatao se za glavu. Sam prizor joj je bio filmski.