Nada

9

Woop. Me is bacc

Dakle kako sam obecala evo nastavka, malo kasno ali eh.

Dakle, prije oko tjedan dana sam narucila laptop jer mi treba za skolu (nope nije jos stigao :(  ) te sam mislila na njemu posati. No posto jos nije tu to nije moguće taoo da sam sad na mobitelu.

Takoder ovaj tjedan su pocela ispitivanja. Planirala sam se samovoljno javiti 3 predmeta za koja sam znala da pitaju (jedna profesorica veze usmenog nije rekla niista nego je samo pocela ispitivati, srecom mene nije).

Veze ona 3 predmeta javila sam se i dobila 2 petice. Woop. Jedino mi profesorica nije dala da se javim anatomiju. Bilo je užasno grozno gledati kako proziva dvije cure koje su jedva ista znale dok sam ja na mjestu i znam sve odgovore. Na kraju se je jedna pocela plakati. Ah. Zivote.

Naravno sam se i impulsno jucer javila jedan predmet sto mi je donjelo jos jednu odlicnu ocjenu. Mogu reći da je ova skolska godina za mene pocela super.

Sad sam od danas (subota) doma do srijede. U srijedu idem u skolu. Ponedjeljak i utorak su praznici. Htjela bi pisati malo vise ova 4 dana ali ne znam kako ce mi to ici. Jer imam jos dosta svega za nauciti posto odma nakon imam usmene jos. Sva tri dana. I onda opet sljedeci tjedan. I tako u nedogled.

A da ne pocnem kako ce biti onda kad pocne praksa. I pocnu testovi.

Mozda vam nisam opisala uspješno kako se stjerano u kut osjecam zbog skolskih obveza i taj osjecaj kako imam malo vremena za sebe i za wattpad no nadam se da shvacate.

Opcenito sam u posljednja 4 tjedna jedva bila ista na wattpadu. Dan prije ispitivannja u petak sam pocela citati jednu knjigu i ucila nisam nista. Tako da ..

NEGO da ne duljim. Evo. Nastavak. Aleluja. Ne znam sto bi da pisem ali ce ici to. Imam nesto vec dugo planirano za sljedeci dio. Jako dugo planirano. Ne znam kako sam nesvjesno odlucila da ce to biti bas nastavak broj 10 ali eh.

******

Oči su mi bile zatvorene te lice opušteno. Trudila sam se da ne reagiram na lagan propuh što mi je puhao po očima.

Umjesto sam se fokusirala na ugodnu hladnoću koja je dolazila od zida na koji sam bila naslonjena. Noge su mi ležale na klupici, prekrižene na gležnjevima.

Glazba iz mojih slušalica je jedva ugasila žamor iz školske kantine. Bila bi je još mrvicu pojačala no nije mi se dalo micati. Tako da sam umjesto odlučila trpjeti.

No ni to nije trajalo jer sam se koji trenutak kasnije trgnula kad je nešto glasno palo. Bila bi otvorila oči i vidjela što se desilo no glasan smijeh što je popratio taj zvuk me zaustavio. Nisam htjela znati.

Ponedjeljci, najdraži dani u tjednu eh?

Izdahnula sam i otvorila oči.  Pomaknula sam jednu ruku sa svojih prsa i pogledala na sat. Nakon toga sam ih ponovno prekrižila.

Još deset minuta.

Pogledom sam prešla preko kantine. Gotovo odma sam ugledala osobu koja mi je cijelu noć davala noćne more.