Nada

19

živa sam draga djeco. Nemam koronu. Lmao.
Dobila sam prvu jedinicu ove godine (onu prvu prvu ne računam). Nego zbog korone kako već znate nema škole neko vrijeme tako da možda ako ne budem lijena postavim malo više nastavaka. Ahh već sam zaboravila što se sve desilo koliko me dugo nije bilo.

*****

Hodali su zajedno i smijali se, približavajući se mjestu gdje se obično nalaze.

"Ozbiljno." Promumljala sam sama sebi u nevjerici.

Trevor je samouvjereno hodao sa njima, kao da potpuno pripada u njihovo društvo. Osmijeh na licu mu je gotovo blještao. Od kako je došao tu mislim da je to bio prvi pravi izraz sreće koji sam vidjela na njemu.

Napravila sam grimasu. Bilo mi je zlo na jednom. Što on radi tu? Zašto je tu?

Zar ga cijeli dan moram gledat??

"Iiiii tu smo." Sara je veselo odužila. Glas joj je odjeknuo jasno te sam čula svaku riječ razgovora.

"Baš i ne izgleda diskretno." Trevor je rekao.

"To je i poanta. Plus, ako se netko baš želi boriti neka samo dođe. Sumnjam da bi mogli mnogo sa nas troje, četvero tojest ovdje." Rekla je.

Četvero? Jel' to znači ono što mislim da znači?

Trevor je napravio par koraka unaprijed i polako prošao pogledom uličicu. Kad je pogledao u mom smjeru sagnula sam se instinktivno, iako sam znala da me ne može vidjeti. I bila sam u pravu, na mom položaju se zadržao tek dio sekunde prije nego je skrenuo pogled. Za to vrijeme se Zlatokosa  namjestila na svom uobičajenom mjestu na kontejneru, dok su ovo dvoje stali pred nju i promatrali Trevora.

"Ima smisla." Odgovorio je napokon na ono što je Sara prijašnje rekla.

"Ima smisla uuu." Prošaptala sam s grimasom, imitirajući ga. Ulizica.

"I, što točno radite tu?" Pitao je vedro. "Vježbate moći, patrolirate grad, imate nekakvu ulogu superheroja ne?"

Stvarno? Možeš reći neku gluplju šalu? Idiot. Wow. Bravo. Jesi sad izjavio nešto posebno.

"Hm." Smeđokos se pravio da razmišlja. "Nešto slično."

Na njegov jednako šaljiv odgovor mi je lice palo. Bila sam razočarana da on ima jednako loš smisao za humor kao moj idiotski brat. No, nada mi je bila povraćena kad sam vidjela Alexa kako je posegnuo da se udari po čelu od jada. Nažalost se uspio kontrolirati na vrijeme.

No raspoloženje mi je palo kada sam shvatila što je Trevor točno rekao.

Moći. Spomenuo je moći.

"Nevjerojatno." Prokomentirala sam vlastitu sreću. Ne samo da mi se počeo uplitati u život doma i u školi, nego mi je uništio i jedini vrijeme za sebe koje sam imala.

"Nego, dosta o ovome. Nastavimo s planiranim." Smeđokos je rekao te se uozbiljio. "Vrijeme je da nam veliš što znaš."

Sara ga je lagano bocnula nogom. "No, ne moraš biti tako ozbiljan."

"Kao što ste već shvatili, mogu čitati misli." Trevor je počeo.

"Ha?" Uskliknula sam toliko visokim tonom da se nije ni čulo. Što je on sad rekao?

"Došao sam u školu nedavno te mi je bilo sve dosadno i novo. I tako sam koristio svoje sposobnosti da se lakše upoznam s ljudima. Mislio sam vam prići jer ste mi bili zanimljivi i eh." Nasmijao se i pogledao u pod.

Glumac jedan odvratan.

"Čuo sam o vašim razgovorima i planovima i zainteresirao sam se za njih. I zato sam vam prišao." Promumljao je i podignuo pogled. Izraz lica mu je bio odlučan.

"Želim vam se pridružiti. Sve što radite i vaša sloboda su me uvelike inspirirali te bi htio biti poput vas i pomoći vam."

Prekrila sam usta da se ne počnem smijati. 'Uvelike inspirirali?' Više mi se čini da je pripremao ovaj govor neko vrijeme. I prema tome što priča više mi se čini da bi bolje pripadao Redovoj grupi, nego njima pošto se oni protiv njih bore.

"Znači nemaš niš s revolucijom?" Smeđokos veli. O vuku..

"Sa kime?" Trevor glupo pita.

"Story short oni su grupa protiv koje se borimo. Imaju nešto više članova od nas troje. Oni su za to da javnost bude svjesna našeg postojanja i to rade na dosta kaotičan način. Mi ih sprječavamo da nekoga ozbiljno ozlijede ili naprave neku glupost." Sara je pojasnila.

Trevor je na tren izgledao zbunjen. "Vi niste za to da ljudi znaju za ljude kao mi?"

Ovaj puta bio je Alex onaj koji je progovorio. Stresao je glavom i pogledao ga ravno. "Ne, barem ne još. Naravno i za to bude došlo vrijeme no s mentalitetom koji ljudi trenutno imaju to bi bila vrlo loša ideja."

"Aha." Veli Trevor. "Ima smisla."

"Nego, dosta o ovome sad. Pitanje jest, jesi li spreman nam se pridružiti?" Sara upita.

"Jer ovo može biti dosta stresno." Nastavio je Smeđokos.

"Naravno." Trevor je rekao sav ozaren. "Ne samo da ću vam pomoći, nego ću još otkriti tko je vaš misteriozan anđeo."

Na riječ anđeo napravio je navodnike u šali, na što su se ostali dobroćudno nasmijali. Stisla sam šake.

Trenutak kasnije oči su mu ponovno pale na mjesto na kojem sam bila cijelo ovo vrijeme i ovaj put nisu skrenule.

Srce mi se ubrzalo od nervoze.

Događaj je trajao svega par sekundi no osjećao se kao sati. Kada je napokon skrenuo pogled gotovo sam odahnula, sve dok nije poslao malen osmijeh u mom smjeru.

Trčala sam kući i nisam stala sve dok nisam uletjela kroz prozor u svoju sobu. Tamo sam stala nasred nje i disala teško.

"Ha." Odahnula sam i nasmijala se suho. "Ovo se ne događa."

...