Nada

3

Pola dvanaest je na večer, ležim u krevetu i jedem bučnicu.

Ova me bučnica skoro ubila.

Dođem ja u kuhinju, mama stavu zdjelu do mene i veli 'baci'. Ja u njoj vidim naribane tikvice, mislim si 'zašto??' ali svejedno odem i bacim.

Čim sam okrenula zdjelu čujem mamu kako se dere dok me gleda iz kuhinjskog prozora 'marta! Ne to, ne to, mislila sam vodu!'

No bilo je prekasno.

I u tom trenu sam doznala što je pravi strah. Okrenula sam se i vratila u kuhinju. Već sam čula mamu kako viče.

Dođem u kuhinju i mama me pogleda. "Marta gde su buče?"

Ja šutim.

"Gde su buče?" Pita opet. Ja ostajem u tušini i sa mukom održavam kontakt očima.

"Idem se ubiti." Veli i ode iz kuhinje. Vratila se minutu kasnije.

Duboko je uzdahnula, s suzama na očima. Ne sjećam se njenih točnih riječi no znam da me nazvala glupom na barem tri različita načina. Nakon toga je sjela i stavila glavu u ruke. Kad sam mislila da će zaplakati me poslala u vrt sa misijom da nađem još tikvica.

Motala sam se po vrtu kojih deset minuta. Listovi su me izboli po svuda no misija je bila uspješna-pronašla sam ih tri.

Kad sam se spustila s vrta prema kući vidjela sam mamu kako sjedi ispred. Bila je naslonjena i prekrivala je lice s rukama. Na tren sam se sledila jer sam mislila da plače. Kad je čula moje korake otkrila je glavu. Kad me vidjela kako nosim tri tikvice i borim se s njima počela se smijati.

Mislila sam da nešto nije u redu s njom. Mama koju znam bi se još počela derati na me i onda me natjerala da sve sama dovršim.

Ali ne. Samo je me pitala gde sam ih uspjela naći i uzela dvije od njih.

Story short evo bučnice.

A sad na pravu priču.

Sljedeće sam se jutro začudo probudila prije tate. Obično je on moja budilica svaki dan.

Moje oči su se otvorile u pola pet zajedno sa suncem. Ležala sam na krevetu pospano i gledala u strop i nebo koje je postajalo sve svjetlije.  Nakon deset minuta sam uzdahnula i odlučila ustati.

Kad sam sjela osjetila sam nešto pored sebe. Zbunjeno sam prokopala po pokrivaču sve dok nisam izvukla svoj mobitel van.

Valjda sam ga zaboravila maknuti kad sam se jučer vratila doma. Tojest danas. Došla sam doma oko pola dva.
Zbog toga sam bila još više zbunjena zašto sam se probudila tako rano.

Imala sam dosta vremena za tuširanje. To sam i učinila.

Dok sam se tuširala razmišljala sam o svom jučerašnjem istraživanju. Ovo mjesto je lijepo po noći. Začudo je skoro gotovo pusto. Jedine osobe koje sam vidjela su pretpostavljam beskućnici. Držali su se podalje od svjetla u uličicama. Jedini razlog zbog kojeg sam ih ugledala je to što sam paranoidno na sve obračala pozornost. Sve je bilo toliko lijepo i mirno da sam se danas ponovno odlučila vratiti.

Spustivši se do kuhinje prva stvar koju sam primjetila je miris dima. Oči su mi se raširile u hororu te sam praktički doletjela do kuhinje.

Kad sam vidjela scenu u kuhinji usta su mi se otvorila. O ne.

Dvije stvari koje se ne smiju miješati su tata i kuhanje.

Gledala sam ga kako stoji ispred štednjaka i maše krpom po zraku da rastjera dim. Rukavom druge ruke je prekrivao usta. Miris je bio nepodnošljiv.