Nada

8

Počela je škola tako da me neće biti ovdje toliko često. Također se ispričavam za nedostatak nastavaka.

Probudila me vibracija mobitela.

S mukom sam se ustala i krenula tražiti mobitel u krevetu. Negdje sam ga ponovno ostavila u pokrivaču, kao do sada gotovo svaku noć.

Trebalo mi je oko dvije minute da ga nađem. Ispalo je da je pao na pod po noći i nekako se našao pod krevetom.

Na satu sam vidjela da je bilo blizu podne. Na to su mi se obrve podignule. Ovako dugo nisam spavala neko vrijeme. Obožavam vikend. Jedina dva dana u koja se mogu dovoljno naspavati.

Vrijeme nakon škole sam provela hodajući po gradu tražeći trojicu. Na moju sreću uspjela sam ih pronaći te me nisu ugledali. Barem mislim da nisu. Nakon što bi ih pronašla bi ih pratila i pokušala slušati o čemu pričaju.

Na moje iznenađenje su par put pričali o meni. Nisam razumjela dobar dio razgovora tako da na žalost nisam skroz sigurna o čemu su pričali.

Nakon što sam se probudila otišla sam u kupaonu. Nisam marila za to da se presvučem jer sam planirala provesti cijeli dan u pidžami.

Nakon što sam završila sam krenula u kuhinju s namjerom da pojedem doručak.

Pošto ne možemo živjeti od pizze te smo tata i ja kompletni antitalenti za kuhanje kupila sam stvari koje bi trebale biti jednostavne za napraviti. Kao musle, pahuljice i takve stvari. I mlijeko naravno.

Dok sam jela sam pogledala na mobitel da vidim razlog zašto je zavibrirao. Obavijest na Snapchatu.

I to od nikog drugog nego team snapchata.

Ha. Na tren sam zaboravila da nemam prijatelje.

I kao da je Trevor pročitao moj um, dobila sam poruku od njega. I u tom sam se trenu sjetila da ga još uvijek nisam nazvala.

Ja sam idiot.

"Sranje." Promumljala sam u žlicu muslija.

Otvorila sam poruku.

Hooooope.

Spustila sam žlicu i odlučila odgovoriti.

Hej, sorry nisam vidjela prijašnju poruku.

Nije bitno. Nego, jesi pričala s tatom?

O čemu? I nisam ga vidjela neko vrijeme jer je dosta zaposlen. I kad se vrati doma umoran.

Da si zvala bi znala. Nego selim se kod vas.

Ti što sad? Od kud to? Mislila sam da si htio biti s mamom?

Velim ti kad dođem.

Kad bi to trebalo biti?

3 dana.

On što sad?

"Predivno." Rekla sam glasno i uzdahnula. To vjerojatno znači da će trebati ići samnom u školu.

Najbolje da i on zna sad kako sam antisocijalna i jadna. Jadna Hope bez prijatelja.

Došlo mi je da lupam  glavom po stolu. Zašto mi nije tata rekao ništa???

I tri dana? Koliko dugo je tata znao za to?

Pojela sam svoje musle do kraja i bacila zdjelu u sudoper. Nije mi se dalo prati. I onda sam se okrenula nazad da se vratim u sobu.

No kad sam bila kod vrata me zvuk metala zaustavio.

Glava mi se naglo okrenula u smjeru zvuka. Na podu ispred sudopera sam ugledala svoju žlicu.

Na podu. Ispred sudopora.

Ostala sam je sumnjivo gledati par sekundi. Bilo me strah prići.

Od duhova se držim dalje.

Brzim pokretom dlana je žlica odletjela nazad u sodoper. Ja nisam ni bila u kuhinji da vidim kako će sletjeti nego sam brzo odletjela nazad do svoje sobe.

Odlučila sam učiti dok tata ne dođe s posla. Kad se vrati ga moram pitati sve o dolasku Trevora i mojem ne znanju u vezi toga. Mogao je barem spomenuti.

Tijekom učenja sam primjetila kako bolno sporo vrijeme prolazi. Nakon četiri sata sjedenja sam napokon čula prednja vrata kako se otvaraju i zatvaraju. 

Uzela sam sekundu da dovršim bilješke i onda odletjela nazad do kuhinje.

"Bok tata." Rekla sam čim sam ga ugledala. Na jedan stolac je odložio svoj sako, kao obično. U drugoj ruci je držao pizzu.

Miris se proširio kuhinjom. Toliko smo je jeli da zapravo ni nikad nije odlazio.

"Hej Hope." Uzdahnuo je. Na licu mu je bio već poznat izraz lica koji mi je govorio da je iziritiran s nečim što se desilo na poslu.

"Rekao mi je Trevor da se seli tu." Rekla sam. Bolje da se riješim.

"Je? A da zaboravio sam ti reći." Lupio se po glavi. "Jesam zmotan tih posljednjih dana.

"Malo da."

Na moj dodatak me samo pogledao i onda izvukao stolac da sjedne. Pridružila sam se i uronila u pizzu.

Baš me zanima što će Trevor reći na to. Vjerojatno će mu nakon trećeg dana biti dosta i onda će sam početi kuhati sve i svašta.

Dok god me ne otruje se ne žalim.

"Kako to da se seli?" Pitala sam s nadom da će znati odgovor. Zanimalo me. I možda sam htjela naći način da to spriječim.

"Ne znam. Samo je rekao da hoće i Samanta je to potvrdila." Rekao je i slegnuo ramenima. Primjetila sam kako se uhvatio da je ne nazove po nadimku.

"Okey." Rekla sam. Nije ništa rekao nego je spustio pogled iza mene. Kad sam vidjela da se lagano nasmiješio sam ga pogledala zbunjeno.

"Znam da mrziš prati suđe ali si barem mogla staviti u sudoper."

Počela sam se gušiti na pizzu. Nisam se osvrnula na tatin izraz panike nego sam se okrenula u mjestu.

Žlica. Na podu. Pred sudoperom.

Skoro mi je izlanulo da to nisam bila ja nego duhovi. Ali sam se prigrizla za jezik.

"Hope? Jesi dobro? Trebaš vode?" Tata je ispitivao i ustao s mjesta. Ja sam samo stresla glavom.

Ustala sam i bacila žlicu u sudoper. Nakon toga sam popila čašu vode.

"Dobro sam." Uspjela sam izgovoriti.

"Dobro. Pazi kako jedeš." Upozorio je. Kimnula sam i vratila se na mjesto.

Žlica.