Nada

14

Mislila sam ovo postaviti za koji tjedan al eto. Jer vas volim.

"Što-" Počela sam protestirati zbunjeno no Trevor me prekinuo.

"Sjedni. Bilo bi bolje."

Dala sam mu još jedan zbunjen pogled prije nego sam napravila kako je rekao.

Brzim koracima sam došla do njegovog kreveta i sjela. Iznenadilo me kad sam potonula više nego očekivano.

Trevor je stajao par minuta u tišini okrenut od mene, nepomično razmišljajući.

Njegova me tišina zabrinjavala te mi je polako postajalo neugodno. Zato sam je odlučila prekinuti pitanjem koje me zanimalo.

"Zašto si..ljut na mamu?" Nadala sam se da to pitanje neće shvatiti kao da ga krivim za što. Jer nisam, samo sam htjela znati što se desilo između njih. I ima li to ikakvog razloga zbog kojeg je prestala brinuti o meni.

"Sad si mislim kako da počnem i objasnim ali se ne mogu ničeg dosjetiti." Rekao je i okrenuo se prema meni. Usne su mu bile u ravnoj crti te su mu oči bile hladne.

"Da samo velim bez oduljivanja, mama je htjela rastati tatu jer ga je prevarila. Ništa od onog sranja koje je govorila nije istina."

Trnci su prošli kroz mene. Osjećala sam se kao da ga nisam čula dobro.  "Što si sad rekao?"

Potpuno je ignorirao moj šok i nastavio pričati, kao da prepričava nešto što je prepričao već puno puta.

"Prvi put nakon što je baka umrla, drugi put nakon što je djed. Umjesto da je bila sa nama ona je otišla do..njega. Rekla je da je je tješio te je jedna stvar vodila do druge." Rekao je hladno. U glasu mu je bio bijes.

Što god je dalje govorio nisam čula. Na tren sam se zagledala u zid sa praznim mislima u nevjerici.

"Dugo sam tebe krivio znaš? Jer stvari su krenule nizbrdo odkako si ti došla." Stao je ispred mene i čučnuo da me gleda u oči. "Uvijek sam se pitao zbog čega su te posvojili. Zato sam te i mrzio. Jer sam-"

Stao je govoriti i pogledao u stranu na sekundu. "Mislio sam da nisam bio dosta, da me zamjenjuju. Nije bilo nikakvih razgovora o tome kako bi htjeli posvojiti niti se mene išta pitalo. Samo si se stvorila jednog dana."

"Što pokušavaš reći?" Pitala sam. Bilo mi je dosta slušati stvari koje me nisu zanimale, poput njegovih glupih osjećaja i misli. Nisam mogla shvatiti zašto mi je ovo govorio mjesto da mi veli ono za što me tu posjeo.

Na moj prekid se nasmijao široko. Šokirala me sreća i jasno olakšanje na njegovom licu. "Rekla je da je jedini razlog zašto te odlučila posvojiti to da nakon što rastane tatu da on ne ostane sam. Da ona nikad nije planirala biti ona koja bi se nosila sa tobom."

Srce mi je poskočilo. Trnci su mi prošli rukama te sam stisla šake u pokušaju da se suzdržam od toga da ga bacim u zid. Suze su isparile iz mene te je ostao samo gnjev.

"To sve?" Rekla sam kroz stisnute zube. Pored šoka htjela sam iz ove sobe otići što prije.

"Zar bi ti još?" Rekao je. Prijašnja ljutnja je nestala iz njega te mi se sad smijao u lice, očito zadovoljan.

Ustala sam naglo i krenula prema vratima. Mišići su mi bili napeti te sam se osjećala kao da ću eksplodirati svakog trena.

"E da." Dozvao je iza mene. "Riječ o ovom tati i prebit ću te tolko da se ovog razgovora nećeš ni sjetiti. Također nemoj ni Samanthi reći ništa o ovom može?"

Dobro sam se sjećala njegovih šaka od prijašnjih godina. U tom trenutku nisam mogla ništa osim kimnuti glavom i izjuriti iz sobe. To sam i napravila. Hodajući nisam ni obratila pažnju na to kako je mamu nazvao imenom.

Suze sam pustila tek kad sam bila u krevetu, učenje zaboravljeno. Te noći nisam išla nigdje, nego sam ostala u krevetu i osjećala se loše sama o sebi sve dok nisam zaspala.

*****

Bili su oko njega kao muhe. Gledali su ga kao zlato, kao savršenog idola.

Cijeli tjedan je uspio biti nova vijest te praktički najpopularniji dečko u školi.

Svako malo je imao nekog novog pored sebe, nove prijatelje sa kojima se družio i koji su ga gledali sa zahvalnošću što on uopće priča sa njima.

Svaki put kad sam to vidjela se mržnja u meni povećavala.

Trevor je zmija. Ima toliko lica da ih je teško pratiti, sa svakom osobom je drugačiji, ovisno s kim priča.

Nekako je i osvojio sve profesore. Ubrzo nakon što je došao počeo je skupljati odlične ocjene jednu za drugom. Postao je njihov zlatni dečko.

Ja sam se držala u sjeni, podalje od njega. Izbjegavala sam i trojku.

Trebalo je vremena da ono što je Trevor rekao zapravo sjedne. Kad je sjelo onda sam počela i tatu izbjegavati. U njegovoj blizini sam jedva uspjela držati jezik za zubima o onome što sam doznala.

Ocjene su mi postale još veće sranje nego što su bile. Nisam imala nikakve volje za učenje.

Tata je postao sve više zaposlen, a kada je napokon došao doma Trevor se pobrinuo na to da mu zaokupi svu pažnju.

Cijeli tjedan nisam išla van u noćne avanture u strahu da Trevor nekako ne dozna za njih i kaže tati. Tko zna što bi mislio, plus ni sama ne znam što bi rekla.

U tjedan dana se sve oko mene otelo kontroli te sam postala izgubljena oko svega što se dešavalo.

Dan nakon, mi je bilo postavljeno valjda najteže i najbitnije pitanje koje sam ikad dobila, iako to nisam znala u tom trenutku.

Te je moj odgovor bio ono što uništilo moj život do kraja.