Nada

18

Put mi je već bio poznat te sam ga preletjela automatski. Nije mi trebalo dugo da se ponovno nađem na krovu zgrade koji nadgleda uobičajeno mjesto sastajanja trojke.

Većinu vremena se oni skupe prije nego ja dođem, no ovaj puta sam uranila.

Sjela sam na hladan beton skrivena sjenom i odlučila čekati. Nebo je bilo tamnije nego obično, vjerojatno zbog oblaka koji su ga prekrivali. Nadala sam se da neće kišiti. No sa srećom koju imam zadnjih par tjedana moje nade su beskorisne.

"Vidim da je sastanak sa onim Redom prošao dobro?" Glas pored mene je odjeknuo.

Poskočila sam od iznenađenja. "Djede."

Izdahnula sam u olakšanju. To je bio samo on.

"Vidim da sam te prestrašio." Nasmijao se široko. "Moram to češće raditi."

Stresla sam glavom. "Molim te nemoj. Imam već dosta neugodnih iznenađenja u životu."

"Mhm." Promumljao je. "Smrt me gnjavi ovih dana. Nemam još dugo ostalo. A opet tako mi je teško otići."

Pogledala sam ga čudno. "Što?"

"Ah ništa." Rekao je. "Razmišljam na glas."

"Otići gdje?" Pitala sam.

"Dalje." Bilo je jedino što je rekao. Htjela sam pitati što točno misli no suzdržala sam se. Mislim da ni sam nije znao.

"Kada točno trebaš..ići?"

Pogledao me i nasmijao se. "Nemam pojima."

Pogledala sam ga ravno. "Kako onda znaš da je to uskoro?"

"Samo znam." Rekao je i počeo mahati nogama kao malo dijete. "Nego, idemo pričati malo o tebi."

"O čemu točno?"

"Oh, ima dosta toga. Kao tvoja grozna veza sa bratom, cijela situacija oko tvoje majke, tvoje uhođenje određene trojice. Da te pitam, i reci mi iskreno. Kako si?"

Pitanje me iznenadilo. "Um..dobro?"

Ovaj puta je on mene pogledao ravno.

"Što? Hoćeš reći nešto?" Izustila sam uvrijeđeno.

"Hope, zlato." Stavio je ruku na moje rame. "Ne mislim da si luda ili nešto takvo. Samo..mislim da trebaš nekoga."

"Što pod time misliš?"

"Ne uzmi me krivo." Izdahnuo je brzo. "Ali ovo već počinje prelaziti sve granice. I sad me slušaj pozorno jer ovo pričam za tvoje dobro."

Ugrizla sam se za jezik iako je bilo dosta toga što sam htjela reći u tome trenutku.

"Ovo troje dole već imaju svoju priču koja se odigrava. I ako se nastaviš miješati uvest ćeš se u nered i tada će biti pre kasno. Pojava onog Reda je bio dokaz toga. Uostalom, nije li ti i on sam rekao nešto slično?" Počeo je govoriti. Za razliku od prije ovaj put glas mu je bio tvrd i strog. Bio je ozbiljan.

"A što bi onda trebala raditi?" Pitala sam. Ako ovo prestanem što mi onda ostaje.

"Uči. Ocjene su ti postale katastrofa. Možda to tvoj otac tolerira sada zbog cijele zbrke oko- ne gledaj me tako, nisi valjda mislila da ne zna? Poanta mi je da neće dugo. I nađi prijatelje već jednom. Nije tako teško i jasno je da tebi trebaju. I molim te prestani s ovom glupošću. Ti nisi dio njihove organizacije niti si dio Redove. Sada ne radiš ništa više nego se miješaš u poslove koji te se ne tiču."

Nakon svojih riječi me potapšao po glavi. "Volim te i ne želim vidjeti kako-"

"A što s mojim moćima?" Otresla sam. "Zar bi i njih trebala zaboraviti?"

"Ne." Strese glavom. "To nikako. Samo, nađi sebe. Jer ovo nisi ti. Ah, je li ti uopće jasno što pokušavam reći?"

Nisam odgovorila. Bilo je. Barem mislim da je bilo. No to ne znači da je bio u potpunosti u pravu.

Kada nisam ništa rekla samo je uzdahnuo. "I molio bi te da pokušaš popraviti svoj odnos sa bratom. Ne mogu ti opisati koliko me boli vidjeti vas ovakve."

"To veliš kao da sam ja kriva za to." Promumljala sam. Nisam imala nikoje namjere išta popravljati, pogotovo ne s njim. Ako će ikad Trevor željeti popraviti svoj odnos samnom trebat će prvo puzati na koljenima ispred mene prije nego li uopće razmislim o ikakvom opraštanju.

Na sreću djed više ništa nije o tome rekao.

"Izgleda kao da će kišiti." Promrmljao je, pogled prema nebu. "Uh, mrzim kišu. Jedina pozitivna strana toga da sam mrtav je to što više ne osjećam hladnoću."

"Blago tebi." Rekla sam sarkastično, samo se na pola šalivši. "A ja se tu smrzavam."

U daljini se čuo razgovor, svako malo popraćen smijehom.

"Izgleda kao da je vrijeme da idem." Djed je uzdahnuo. "Promisli o onome što sam ti rekao."

Par sekundi nakon što je nestao čula sam poznate glasove popraćene uz smijeh.

Odlučila sam se opustiti te samo vidjeti kako će se sve dalje odvijati. Djedov savjet sam ostavila za kasnije.

Naravno, sa mojom srećom od trenutka kad su mi ušli u vidik sve je krenulo na gore.

I to zbog pojave meni dobro poznate četvrte osobe.