Pogrešan odgovor

855 103 36
                                        

Da li iko od nas zna šta znači "Dosta"?

Dosta, kao dovoljno?
Dosta, kao previše?
Dosta, kao dokle više?

Došla sam do stadijuma da očekujem da vidim gde se nalazi to dosta!
Doduše, trebalo je da prodje dosta, da bih došla do dosta.
Ili kako god!

Elem, do tog dosta, bilo je još dosta...

Koliko god moje ponašanje u nekim momentima delovalo kao nedozrelo, jelte, u svojim srednjim tridesetim sam pokušavala da oglumim adolescenta, toliko je i davalo efekta.
Ponovo utegnuta u garderobu koja ne priliči još mojoj kćerki, a daleko do toga da priliči poslovnoj ženi, čačkala sam svaki Pavlov živac.
Baš svaki, do onog na malom prstu stopala.

Elem, nakon maratonskog foliranja orgazma, više mi ni prizavanje razčičitih likova, što realnih što glumaca sa tv-a nije pomagalo, stropoštala sam se na krevet i jasno stavila Pavlu na znanje da je životinja.

On je to moje, "životinjo jedna" shvatio kao kompliment, namestio djokicu u gaće i otišao da kuva kafu, dok sam ja na vrhovima prstiju zbrisala u kupatilo da se dezinfikujem.
Sledeće što sam krišom uradila bila je sms poruka mom ginekologu i upit da mi obezbedi dobre vaginalete, jer nemam pojma gde je djokica sve bio noćas.
- Ako, ako, Nataša! Trpi skote zatad čega? Inata?
- Ne, trpim da vidim dokle je spreman da ide.
- Pa ćeš i neku bedu da navučeš na vrat, šta ako nije koristio kondom?
- Taj koristi kondom sem ako nije lud. Koristio je kondom sve dok nismo rešili da pravimo decu, a prestao je definitivno kada sam ugradila spiralu. Prestani da me napadaš, znaš da je picajzla i da se plaši zaraze!

Završila sam unutrašnji monodijalog i sa ogromnim kezom na usnama izašla iz kupatila.
Oko mene sve je mirisalo na taze okupanu, pošteno pojebanu ženu, a činjenično stanje je bilo drugačije.
Da je tu bio neko ko me malo bolje zna, a takvih je jako malo, znao bi da sjaj u mom oku sigurno nije zadovoljstvo.
Bilo je to ono što je dugo bilo zakopano. Bio je prkos.

Kako Pavle nije to primetio?

Pa, moja baba je imala običaj da kaže, muž te zna do pola, od pola nikako. Naravučenije, neka te zna u krevetu, a šta ti je u glavi, nije njegovo da zna. Inače, ne znam ko je koga više tu varao, baba dedu ili deda babu, bila je mrtva trka inaćenja dva idiota.
Moji roditelji su nasuprot tome bili verni jedno drugom.
I da, otac je bio mangup, ali je faca od moje majke odigrala mnogo bolje nego što se magup nadao...
Samo jednom, kada je posumnjala da je vara, stavila mu je ricinus u kafu. Usrao se za zlatnu medalju, ali moja majka je bila sigurna... Taj dan je proveo na šolji, niko ga nije cimao, niko tražio, znači, nije ni imao dogovor za štetu.
Loš joj bio infi, otrova mi oca za džabe!

Tako, ni Pavle nije znao baš sve moje igrice koje sam godinama odigrala nad njim, ali mi ih je nesvesno pošteno naplatio... Prevario me je, sa mladjim modelom. Sa plavušom, sa žgoljavicom bez sisa. Sa... Uh! Duvaljkom!

Popili smo kafu, ručali i naravno Pavle je otišao kod komšije da mu popravi kataklinger za Boš pumpu i meni je to bio pouzdani znak da je otišao u štetu...

Da vidimo gde je to dosta?

Dosta još uvek ne postoji...

Već je vreme večere odavno prošlo, klinci su svako u svom svetu, mama je rešila da prošeta.

Naravno, život uvek ima plan za svakog.
Okoreli ateista u meni ne bi to tako rekao, ali definitivno je bila Božanska intervencija.
Naišla sam na komšiju koji ima kataklinger za Boš pumpu... A moj muž nije kod njega...

Ćutala sam...
Ćutala poučena Tininim i Sanjinim iskustvom, ćutala sam.
Došla kući i zavalila se u krevet, zaključavši vrata za sobom.
Narednog dana, čekalo me je dosta posla, a novi stajling ne trpi izostanak sna za lepotu...

Skuvana kafa, otvoren prozor i ja u trpezariji koja pušim cigaretu dozvoljavajući da hladan vazduh kasnog novembra hladi golu guzicu mog muža.
Spavao je na trosedu i nije me bilo briga.
Stvarno nije.

Sredjena u visokim štiklama od kojih me noge ubijaju otišla sam na posao, a zatim u "Skver" na čašu vina sa Ivanom. Živo me zanimalo o čemu je htela da pričano...

Kasnila je...debelo je kasnila, a ja sam staklenu čašu vrtela prstima.
Ješa je nekoliko puta pokušao da pridje separeu, ali Marija nije dozvoljavala i znala sam zašto.
Pavle je znao da imam neki sastanak, poslao je Ješu-pešu!

- Ivini što kasnim. Bilo je frke na poslu zbog tvog muža.

- Ne zanima me izgovor, trebala si da mi javiš! - odgovorim Ivani, ali vidim da je i sama besna.

- Slušaj, mislim da ti je pametno da se ne znam kako, ali nekako zaštitiš od njega. Danas je bilo sranje....

... Pavle je uleteo u kancelariju ljući nego li ikada i prvo što je rekao bilo je "Maja, u kancelariju"! Vikao je sumanuto, drao se na nju, onda je došao šef i krenulo je komešanje gore nego što sam zamišljala.
Maja je pretila da pokrene tužbu protiv firme, jer je jedan od nadzornika seksualno iskorišćavao, pri tom, ostala je trudna i sada nadzornik neće da prihvati odgovornost. Pavle je negirao da je dete njegovo, ona je insistirala i Pavle je dobio suspenziju, a Maja bolovanje. Navodno je peti mesec trudnoće i nije želela da abortira.
Nisam znala da je trudna kada sam razgovarala s tobom. Kunem se, nisam...

- Dete nije njegovo. Morao bi da bude toliko pijan...

- To je i on tvrdio, ali, Maja...

- Zaustavi se. Ne želim da znam kancelarijske tračeve. Želim da znam nešto drugo, recimo, zašto to radiš?

- Zato što koliko god mi bila prijatelj, ne podržavam je. Moju porodicu je uništila druga žena, ne želim da to Jelena nekome uradi.

Klimnula sam glavom, platila na šanku piće koje sam popila i krenula kući...
Znajući šta bi moglo tamo da me dočeka, navukla sam najširi mogući osmeh i pred samim ulaznim vratima navukla sam štikle a baletanke smuvala u torbu.

Dal sam luda ceo dan da se lomim na dvanaest santimetara sprave za mučenje?

Zato, sada ponosno ulazim u stan i pravim se da je sve u redu.
A nije ništa...

Bacim ključeve i naočare na isto mesto kao i uvek i uz dugačko uff skinem cipele koji tren ranije na noge navučene.
U stanu je tišina, a meni u grudima neka praznina...

Pravac kupatilo, a Pavla i dalje ne čujem da daje znake života. Nema ni Milana ni Lene. Sigurno su opet negde zbrisali...

- Kako se moja ženica provela na piću danas? - prepadne me čim izadjem iz kupatila, sa nekim čudnim sjajem u očima i rukama skrštenim na grudima.

- Odlično. Bilo je produktivno! - kažem skidajući gumicu s kose istovremeno pućeći usne.

- Pa, pošto sam na odmoru narednih mesec dana, bilo bi lepo da to proslavimo - govori grabeći me za struk, a meni sevne misao "Maja je trudna", a za njom i kako je izgledao Van Dam pre petnaest godina...

Srećom, drndanje mene neraspoložene za seks nije dugo trajalo samo zbog neumornog zvuka mobilnog telefona. Neko je bio uporan da me dozove i opet me spasi...

* Molim Tina, šta se desilo? - pitam i navlačim gaće na golu guzicu.

* Imamo veliki problem, trebaš nam. Molim te, Nataša, platiću duplo!

Pogledam u neraspoloženog, nezadovoljenog Pavla i bi mi žao. Samo na sekund.
Srediće se sam s nekom Majom ili možda Desankom, Šakić nadam se!

* Dolazim za petnaest minuta! - kažem bez daljeg razmišljanja.

Nije u pitanju novac! Odavno joj ne dozvoljavam da mi plati, sada je u pitanju bila panika koju sam u njenom glasu osetila.

- Pavle ne znam kada ću da dodjem, moram kod Tine. Nemaš protiv da naručiš picu za večeru? - pitam oblačeći trenerke.

- A da imam protiv? Da li bi svakako otišla kod te Tine? - pita me drsko, onako kako se nikada nije ranije ponašao.

- Pavle, to je bio pogrešan odgovor! - kažem mu i krenem van.

Tina je u problemu, a to znači haos u najavi...

Klub BOnde histórias criam vida. Descubra agora