Sudbina

1.poglavlje

10 godina ranije

-Majko,izlazim!-javim se u prolazu.

-Dokle Sanja dijete, to nije zdravo!Svaki dan si s njim.

-Shvati,volim ga!

-Voli li on tebe jednako kao ti njega,a?Upitas li se kad!?

Odmahnem glavom na njene riječi i izađem iz kuće te sjednem u svoj auto.

Majka ga nikad nije mirisala,uvijek je govorila da sam mu jedna u nizu lutki s kojom se igra da je on u godinama kada mu je jedino vano u čije će gaćice da se zavuče.Ali ja joj nisam vjerovala,sa svojih dvadeset godina mislila sam da sve znam.Bio je od mene stariji pet godina ali se ta razlika nije vidjela jer sam veoma zrelo razmiljala.Jednostavno ne mogu da povjerujem u ono to ona misli jer za ovih godinu dana nae veze nisam primjetila nita neobično,nikakav propust s njegove strane.Čak ta vie osjećala sam se posebno pored njega,njegova posesivna strana mi je prijala samo tako!

Mislila sam da je samo ogorčena na muki rod zbog mog oca koji nas je ostavio kada sam imala petnaest godina,čovjek se zaljubio i za sobom ostavio enu i kćerku u najgorim godinama.Godinama u kojima sam trebala muku figuru,čvrstu ruku koja će me vodit kroz razdoblje puberteta ali naalost to se nije desilo.Majka se lavovski borila samnom i mojim bubicama i mogu ponosno reći da me izvela na pravi put,nisam upala u loe drutvo,pravila probleme i probala opijate i ako sam mogla uvijek je samnom razgovarala kao sa odraslom osobom i putala me da sama uvidim ta je za mene dobro a ta ne povremeno me vraćajući na pravi put.

Samo s Igorom je pokazala nezadovoljstvo na prvu,nikad ga nije odobravala ali nije ni branila da se viđam s njim.Nakon njihovog upoznavanja rekla mi je da on nikako nije za mene i da se iskreno nada da grijei jer se boji da iz ove veze ne izađem povrijeđena.

Na ta sam rekla da će promjeniti miljenje kada ga bolje upozna,ali i dalje misli isto!

Stisnem kočnicu naglo,zadubljena u svoje misli nisam vidjela crveno svjetlo na semaforu.A do uiju mi dopiru pogrdni uzvici ljudi na pjeačkom prelazu. Saberem se i potraim telefon koji upravo zvoni.

-Molim.

-Ljubavi,stie li?-taj glas kao najljepa muzika za moje ui.

Osmjehnem se i nastavim vozit dok ga stavljam na razglas.

-Tu sam ljubavi,za par minuta.

- Ajde nestrpljivo te čekam. -lice će mi puknut od količine sreće koju trenutno izraavam kroz osmijeh.Sretna sam,on je sve ono to sam oduvijek eljela!

Prekinem poziv i posvetim se vonji.

Stanem ispred vrata Igorovog stana i gurnem ključ u bravu u trenutku kada ih on irom otvori.

-Hej..-povlači me u zagrljaj i spaja nam usne u poljubac.

-Čemu dugujem ovu nestrpljivost?-upitam nakon to se razdvojimo.

-Samo si mi nedostajala!

Ostavljam tanu i skidam jaknu na fotelju u dnevnom boravku te mu se pridruim u kuhinji.

-ta to tako lijepo mirie?

-pagete bolonjez..