Sudbina

6.poglavlje

-Sanja,misli li ti dijete na posao?-majka kao tornado ulijeće u sobu.

-Naravno da mislim,koliko je sati?-trljam oči dok se lijeno diem iz kreveta.

-Osam ravno!

-O mama pa to nisi zvala ranije,nema anse da stignem!-trčim iz sobe pravo u kupatilo.

Nemam kad ni da se istuiram,samo operem zube i prođem četkom kroz kosu.Dok se rutinski minkam,kosa je čupava skroz i stri na sve strane, dohvatim gumicu i zaveem niski rep.E tako,mnogo bolje!

Vratim se u sobu dok mi majka dodaje sivi komplet i na brzinu se obučem,pokupim tanu te pogledam na sat osam i dvadeset imam jo deset minuta do početka radnog vremena,zakasnit ću definitivno!

-Dobro jutro direktore,izvinite prespavala sam ne znam ta mi je!-postiđeno dam obrazloenje mom kanjenju.

-Dobro jutro i tebi Sanja,deava se svakome.-nasmije se toplo i uputi prema svojoj kancelariji te ja uđem u svoju.

Vraziju mater ne znam ta mi je,znam odlično!Kako se pojavio ne zaspim do zore svakim danom se budim umornija i umornija.

Koji mi đavo bi pa ne uze onu vizitku,da rijeim sebe patnje i istjeram ovo sve na čistac!

Zato si se vratio kad mi je bilo odlično bez tebe..

Bacim tanu na sto i skinem jaknu,te se pripremim za jutarnji sastanak.

Pola dana sam zadubljena u računar i osjećam glavobolju kako me pritiće polako,stvarno volim svoj posao ali kancelarija mi neda disati.Tako bi sad otila u kakvu umu,izvritala se na sav glas,a onda uivala u blagodetima prirode.

Oboavam proljeće kada se sve budi onaj miris trave,poljskog cvijeća,vjetar u kosi e to je moja oaza mira nigdje nisam oputena kao tamo.

Kucanje na vratima me vrati u realnost,te ugledam Renatu s osmjehom od uha do uha.Boli nju,njoj je sve ravno do mora nju nita ne moe izbacit iz takta.

-eno hoćemo li na ručak?-oh,koliko je to sati?

-Zar je već vrijeme?

-Čak i kasnimo!

Ugasim računar te ustanem uzimajući  u prolazu tanu i jaknu,te se zaputimo do lifta.

-Zadrite lift,molim vas!-dernja se Rena sve u esnaest.

Pruim korak prema liftu u kojem me ona već čeka sa mukarcem okrenutim meni leđima.Kad konačno uđem tako se i mukarac pomjeri da mi napravi mjesta,ali njegova pojava me ostavi bez teksta.Čovjek je savren u svakom smislu,hodajući grijeh!

Klimne mi glavom u znak pozdrava te se osmjehne,na njegov osmijeh mi se stomak zgrči te teko progutam.Ovakav primjer skoro nisam vidjela, mukarac koji odie ozbiljnoću i samopouzdanjem otprilike u četrdesetim kockaste vilice i brade od par dana sa izraajno plavim očima.A tijelo,Boe kako li samo izgleda nag!?kicnem očima na čvrstu guzu koju prekrivaju hlače od tamnoplavog odijela,crven mi udari u obraze,te se smetem sva nespretno ispustim tanu dok se moja Renata kikoće u uglu.

Sagnem se i kupim poispadale stvari dok mi on pridruuje,doda mi labelo sa okusom trenje,ali kada pokuam uzeti iz njegove ruke zadri ga na tren te skrene pogled na moje usne.

-Zrela trenja..-tiho promrmlja ali ga ipak čujem.

-Molim?-upitam mucavo,sva sam se spetljala, pa ni jednu riječ kako treba ne mogu da izustim.

-Trenja,mislim labelo.Izvolite.-pusti ga kao da se opekao i uspravi se.

Uspravim se i ja u momentu kada lift staje,pogleda me onim plavim očima koje imaju čudnu moć nada mnom te odlazi uurbanim korakom.