Sudbina

15.poglavlje

Dani sa Sergejom su prolazili kao ludi svaki dan smo provodili zajedno i svaki novi je bio ljepi od ljepeg.
Znali smo se i posvađat koji put i to sve zbog njegove posesivnosti,koja mi je nekad odgovarala a nekad kao zadnjih par dana  ila na ivce!

Nakon ispovjesti mojoj Smilji izrazila je elju da ga upozna ali ja tad nisam bila spremna.Od tad je proao čitav mjesec i konačno sam pristala te ga sinoć pozvala kod nas na večeru,nepotrebno je reći da je mama oduevljena jo kad su se sloili da je bezbjednost na prvom mjestu dolo mi je da se upucam,dok je on rastao kao kvasac jer ima njenu punu podrku!

Već ga je vidjela kao zeta, kako trčkara za njenim unučićima.-njene riječi!

Zato ovo jutro pustim muziku i pojačam dok se lagano spremam za posao,obučem crne hlače i njeno roza koulju kosu raspustim da pada u laganim loknama dok nanosim ru u boji koe.

Nasmijeeno i poletno izađem iz kuće i krenem prema autu dok pakujem anket tanu na zadnje sjedite, poispadaju mi dokumenta te se sagnem da skupim s poda i brojim sebi sve na kamaru glave zabijene u unutranjost auta,kao da čujem da me neko doziva pa pozornije osluhnem.

Nc, samo mi se učinilo..

-Sanja!-sad čujem mnogo glasnije i mnogo blie.

Čujem i ko me doziva..

Molim se nebu s kojeg sam trenutak prije skidala sve odreda  da me spasi,da mi da snage za ono to predstoji!Kako jebeno  nisam predvidjela da bi ovde mogao doći.

Moja sitna la će sad izaći na vidjelo...

-Sanja. -osjetim ga blizu sebe dok sad mnogo tie izgovara moje ime.

Zatvorim oči,udahnem duboko i smirim disanje.Sanja dolo je vrijeme za suočavanje!

-Igore.-uspravim se i pogledam ga u oči,ok prelazi njegovim licem dok otvara i zatvara usta.

-Ti..- je sve to izađe iz njegovih usta.

Iskoristim  njegovo stanje oka i ne odolim da ga dobro ne odmjerim.

Crne hlače,plava koulja koja se pripija uz njegova prsa i tetovae po rukama koje prije nije imao.Brada svjee obrijana a kosa kao pod konac, bio i ostao arogantna picajzla!

I koji je meni klinac da ga ja odmjeravam?

- Da,ja!Sanja ili Ana kako ti drae.-dobacim otrovno.

-Zna,alosno da me nisi prepoznao jo prvi put.-dodam nehajno.

-Promjenila si se.

- Naravno da jesam i na tome ti moram zahvalit.

-Sanja,ja..-podignem ruku i zaustavim ga.

-Vidi kad prije deset godina nisi dao objanjenje i pobjegao kao zadnja pizda ne treba ni sad!-bijes tinja u meni i znam da će se rasplamsat vrlo brzo.

- Molim te,dozvoli da ti objasnim.Ajmo negdje na piće?-uhvati me za ruku ali je bre bolje istrgnem.

-Ne dodiruj me!-prosiktim na njega i zatvorim zadnja vrata auta te krenem ući,ali me nanovo povuče prema sebi jače nego to je htio i zabijem se u njegova prsa.

Gledamo se u oči i ne trepćemo,uznemiri me ono to vidim bol,tugu i krivnju zar sad da se kaje nakon toliko godina?Njegove ruke su na meni i čvrsto me dri uz sebe dok ja svoje ukočeno oslanjam na njegova prsa,utimo i nijedno ne progovara samo se upijamo.Očima mi poručuje koliko mu je ao,stegne me u prsima i imam osjećaj kao da me neko davi nedostaje mi zraka,bre bolje udahnem i odgurnem ga od sebe.

-Pričaj ta ima i odlazi..-jače je od mene,sad imam priliku i jebeno elim da znam zbog čega me je ostavio kao poslednju krpu.

-Ajmo negdje sjesti.