Sudbina

18.poglavlje(Sergej)

Sve sam pokvario to se pokvariti moze!

Izgubio sam najdivnije biće na planeti,onu koja je moje srce objema rukama prigrlila,ona zbog koje se osjećam kao najsretniji čovjek iv i ispunjen,diem punim plućima,svaki dan proveden s njom kao da sam drugi čovjek,bolji onaj koji ponovo osjeća koji ponovo vjeruje i to u ljubav na prvi pogled.

Onaj dan kada smo se sreli u liftu izgubio sam se u njenim očima, tamno smeđe sa iskričavim suncem na samim rubovima,tople,mile i neiskvarene.A usne pune,rumene sa ukusom trenje..da trenje za koju sam poslije i dobio potvrdu nita ukusnije probao nisam,svoj lični otrov sam pio s njenih usana,anđeosko lice koje je upalilo plamen koji samo ona moe da ukroti.

Učinila mi se tako poznata,kao da se odranije znamo ali siguran sam da se nismo nikad prije sreli vjerujem da bih je upamtio kao to sam i prvi put.Tu noć shvatio sam zato mi je djelovala poznato u koverti koju dobijam svake godine stojala je i njena slika,ona je bila Njegova!

A sve to ima veze s njim,mojim polubratom ja prezirem i mrzim iz dubine due,rane koje mi je učinila moja rođena krv,ne zaboravljam nikad!

Nisam imao namjeru da se svetim njemu preko nje,prolo je vie od deset godina i ne bi imalo nikakvog smisla,ali u tom momentu mi je dola kao naručena zbog svih informacija kojim sam raspolagao.Sasvim prirodna ideja koja se rodila u mojoj glavi i nagon za osvetom je samovoljno proradio,da uradim ono to je on uradio meni jer odlično se sjećam njegovih emocija vezanih za njih dvoje i ljubavi koju je osjećao prema njoj,onog kajanja zbog učinjenog stoga sam vjerovao da se ni danas nita nije promjenilo,bio sam upravu!

Znao sam da on dolazi u grad,da razrađuje posao na ovom prostoru u njihovom gradu,susret s njom me podstaknuo da mu vratim milo za drago da me vidi kako etamo ruku pod ruku,da osjeti barem dio onoga to sam ja onda.

Dan kada mi je Melina saoptila da je trudna,nije mogao biti sretniji za mene!Ako sam ita u ivotu prieljkivao iz dubine due to je da budem otac,djecu sam naprosto oboavao.Svi imamo neke svoje snove a moj je sačinjavao voljenu enu i pregrt dječice koja trčkaraju velikim dvoritem,a ona mi je sruila san samo tako kao kulu od karata sve je palo jednom jedinom rečenicom nakon to sam svog rođenog brata i voljenu enu uhvatio u klinču.

"Zar si stvarno mislio da bi dijete moglo biti tvoje!"

Kad ih tad nisam podavio golim rukama neću nikad.Ali Sergej nikom duan ne ostaje,za sve sam se pobrinuo i od ivota joj napravio pakao zajedno s njim,niko od porodice očima ih ne moe pogledat.Jedino zbog čega se kajem i kajat ću dok sam iv je onaj mali dječak plave kose i crnih očiju Luka,koji ove godine puni svojih jedanaest godina a ja ga nikad nisam vidjeo,samo na slikama koje mi stiu od istraitelja jer naravno ivi s kujom od svoje majke koju ne elim da vidim ni na slici a kamo li u svojoj blizini.

Zaslijepljen mrnjom i bolom,ni shvatio nisam vrijeme kada sam počeo Sanju gledati drugim očima.Očima ljubavi,jer ona je ba to moja ljubav!Nisam mogao da je mrzim onako kako sam prieljkivao,svakim danom sam je elio sve vie i vie u ovim godinama sam treperio kao jebeni tinejder sa sve leptirima u stomaku,sve zbog nje zanosne ljepotice s dugom crnom kosom a tijelom kao u same boginje.

Nakon sto sam je osjetio,probao zakleo sam se da je nikad neću pustit iz svojih ruku i ako sam u dijelu svog uma strahovao zbog činjenice da je bila sredstvo osvete i da će doći dan kada će sve saznati,ali sam se nadao da me voli barem pola kao ja nju da će mi vremenom uspjet oprostit jer ja sebi neću nikad.Sam sebe proklinjem za sve to sam joj uradio,ona to nije zasluila onako njena i dobra kada treba,jaka i ponosna moj ivot i moje sve.

Kada sam primio poziv da je Igor kraj nje,mogao sam mu istog trena presudit bez trunke kajanja ali kada sam vidjeo kako se moj ivot rui i to u njegovim rukama srce mi je stalo.

Nisam obraćao panju na Igorove riječi, na njegov ok od saznanja da smo zajedno na sve one uvrede kojima me častio,nisam se ni veselio tome jer je ona bila jedino bitna!Neko vrijeme nije otvarala oči a ja sam ludio nemoćan da uradim bilo ta za nju,jer ja sam razlog njene boli,onaj koji je smjestio u bolničku postelju.

Noći su mi beskrajno duge,neprospavane njena odsutnost boli kao otvorena rana,njen trag koji ne mogu i ne elim izbrisati jer je trebam kao edan vode.Samoća mi nikad tee nije pala kao sad,a bio sam naviknut na tiinu na samog sebe sad tek vidim kako je ivot bolji u dvoje areniji,zabavniji zapravo ivot s njom je bajan ona je moja srodna dua.Sudbina je htjela da se sretnemo,da budemo jedno..

Sad jasno kao dan ne eli da me vidi,da me čuje!Moje pozive odbija,moje poruke ni ne čita,ne ide na posao ma iz kuće ne izlazi nigdje.

Sve do danas kad su mi javili njeni telohranitelji da je sjela u taksi s prijateljicom i da se nalazi u trnom centru.Vozim kao lud jer mi je to jedinstvena prilika da razgovaramo,da joj kaem istinu da konačno čuje i moju stranu priče od jebenog ponosa pred Igorom nisam mogao da progovorim ne eleći mu dati uvid u moja osjećanja.

Njena kuća mi je bila zadnja opcija jer sram me je njene majke,koja mi je legla na prvu.ena borac,odgojila je moju Sanju sasvim sama u najgorim godinama i nikad nije davala povoda da ih neko olajava takve ene imaju moje potovanje za ivota i samo iz tog razloga nisam elio da joj se pojavljujem pred očima jer znam da ću u njima vidjeti razočarenje.

-Gdje je ona?-pitam njenog telohranitelja.

-Unutra gospodine u prvom kafiću desno,sjedi sama.-sama?

Produim prema ulazu te zastanem do cvjećare i kupim jednu bordo ruu,znam da ih voli iako je jadno s moje strane jebeno ne odolim.

Dugu crnu kosu uočim odmah,kako prilazim kafiću.Nervoza me pere zbog razgovora koji slijedi,moda me samo otkanta ali rizikovat ću jer ovu priliku ne smijem propustiti!Priđem joj lagano i s leđa stavim ruu ispred njenog nosa,koju prihvata automatski.-čudno!

Obiđem sto i sjednem nasuprot nje,ostanem okiran i pomalo bijesan jer sam jebeno izigran!

-Frajeru,hvala na rui!-Renata se podlo nasmije,shvatam da su me s uitkom sjebale.Jebem im sve nesposobno,koga ja to plaćam!?

-Gdje je Sanja?-upitam bez uvoda.

-Dobro sam hvala,kako si ti?-jebe me Renata sve u esnaest,dok polako gubim ivce.

-Vidi i sama!-bacim naočale i cigare na sto.Kad sam već tu da i s njom porozagovaram jer znam da će joj sve prenjeti.

-Vidim ivčani,usuko si nema ta.

-Jebes ti mene..

-Malo da vidi kako je,kad ti ga drugi trpaju bez tvog znanja.-nasmije se i svlači periku s glave nehajno je baci na stolicu pored.

-Moram ti priznat da sam se zabavila kao nikad.

-Da predemo na bitnije stvari?-gubim strpljenje zbog  zajebancije koja me nigdje neće dovest.

-Ne znam da li ja imam o čemu s tobom razgovarat,ali voljna sam te sasluati.

-Onda sluaj..-odlučim se za istinu,ma koliko ona runa bila.

-Znam koliko sam usrao i jebeno mi je ao jer mi to nije bila namjera,zapravo jeste ispočetka ali i ja sam iv čovjek, zaljubio sam se! Renata ja stvarno volim Sanju i red da se zna od nje nikad ali nikad neću odustat to joj slobodno prenesi bez nje ja sam mrtav čovjek ona me oivjela,zbog nje konačno diem,radujem se i uzivam u ivotu.Iako sam sto posto kriv,dat ću joj vremena koliko god joj je potrebno ali molim te reci joj da me ne odbija.

Gledam kako me ispitivački promatra i vaga moje riječi,znam da razmilja da li da mi vjeruje.Ali ja nemam ta da izgubim vie,ono najdragocjenije mi je iskliznulo iz ruku i borit ću se ako treba i mjesecima,godinama ali jebeno ću je vratit,jer kraj nje sam saznao ta zapravo znači biti sretan!

Prosto sam morala!🙄🙄🙄🙄