Sudbina

13.poglavlje

- Dobro veče,moja dame!-o jebem ti Sergej!

Sreća pa sjedim,noge su mi se odsjekle.Odakle se on stvorio?

Okrenem se prema njemu dok me upija pogledom,očima prelazi po mom tijelu a pogled mu zastane na crvenim tiklama i tačno znam ta mu prolazi kroz glavu!

Ja,tikle i njegova ramena!

Nasmijem se i ugrizem kut usne dok se smjekam te se lano zakaljem da privučem njegovu panju.Oči su mu tamnije dok se saginje i otisne poljubac u moje usne.

-Odakle tebe?-upitam poto sjedne do mene i rukuje se s Renatom.

-Ptičica mi apnula..da treba nečemu da te podsjetim!-provokativno mi odgovori dok me gleda u oči,a rukom dri moju bradu dok palcem prelazi po mom licu.

Progutam na samu rečenicu i znam da će to podsjećanje da se obistini.

-Ljudi vi uivajte, a ja vas ostavljam!-ustaje dok kupi stvari sa stola.

-Sjedi gdje će?

-Ma ode Rena neto privest,ne gledala ja vas!-krene ali se zaustavi pored Sergeja.

-Samo mi reci ima li brata,iv bio al da barem malo liči na tebe?-ova pardona nema ni trunke,jebem ti to me sramoti.

-Renata!

-ta je samo pitam,pa imam oči jebo te.

U zemlju bih od stida propala,dok se Sergej smije i gleda nas naizmjenično.

-Zapravo, imam.-okrene se i zagleda u mene,dok mu se u očima smjenjuju razne emocije.

Na tren me zastrai ono to ugledam,mrnja i bijes jasno su vidljivi u njegovim očima!

-Polubrata..-pređe pogledom po meni od kojeg mi se slede kosti hladan i zao,ali se brzo nasmijei i posveti Renati.

-Ali mislim da on nije tvoj tip,dosta je mekan!

-Znači nije dasa poput tebe?

- Ja sam lutko original, on je samo blijeda kopija!-na ovo lutko sva pretrnem isto zvuči i kao s Igorovih usana!Mora da sam poludila Igor nije imao brata,samo sestru jest da je nisam nikad upoznala ali sam znala da postoji!

Nasmije joj se dok ona gleda u mene,a ja je nijemo molim da me ne ostavlja. Ovu stranu Sergeja nisam nikad vidjela,izraz lica dok je pričao o svom polubratu me sledio u mjestu.

-teta,vidimo se raja.-odmarira prema vratima nikad bre a ja je u sebi proklinjem.

Uhvatim se za čau i otpijem povelik gutljaj,strijepim od ostatka večeri ovakav Sergej mi se ni malo ne dopada!

-Ljepotice,jesi dobro?

-Mhmm,mislim da sam previe popila!-ostavim čau na sto i lano se nasmijem.

-Izvini ako sam te uplaio svojom reakcijom,ali nisam nikad bio u najboljim odnosima s polubratom i na sam spomen njega,u meni se probudi zvijer.

- Da vidjela sam,nisi ba lijep prizor.-kaem pa ta bude.

-Izvini,ljepotice..-povlači mi lice prema sebi i smiruje svojim mekim usnama kojima ne znam reći ne.Osjećaj je boanstven ali i dalje u kutku mog uma igra slika njega od maloprije koja me natjera da se stresem.

- Je li ti hladno?

-Ne,sve je uredu.

-I kako si znao da sam ovdje!?-ivo me zanima!