Sudbina

20.poglavlje

Dok ulazim u kuću osjećam se kao potpuni stranac i ako sam ovdje bila bezbroj puta,ne vjerovatno kako se osjećanja mogu promjeniti preko noći.I dalje osjećam isto prema njemu ali vie nisam toliko oputena u njegovom drutvu,jer ipak sam iznevjerena,izigrana i to me povrijedilo jako.Vjerujem da nije djeteta u mom stomaku da bih bila negdje daleko i sama lizala svoje rane poput ranjenje ivotinje,dok je sad sasvim druga priča.Sad zarad svog djeteta velikoduno mu dajem priliku da se iskupi,objasni zato sam bila igračka u njegovim rukama!

-Da li eli neto da popije?-zastane na ulazu u dnevni boravak s pitanjem,dok ja samo prolazim pored njega smjetajući se na fotelju,ne dajući mogućnost da sjedne pored mene.

-Ne treba nita,hvala.

Kao dva potpuna stranca ta misao mi proleti u trenu!

Udahne duboko i skida sakao sa sebe dok otkopčava dugmad na rukavima koulje i zavrne ih do laktova,naspe viski u čau koji isti momenat istrese u grlo te ponovi postupak jo jednom.Sjedne nasuprot mene na dvosjed i zagleda se rekla bih tuno u moje lice,koje u ovom trenutku ne odaje ama ba nikakvu reakciju i ako iznutra izgaram i raspadam se na sitne komade zapravo pomalo i strahujem od onoga to ću čuti čim krene sa pričom.

-elim s tobom da podijelim svoju priču,onu koju sam ti trebao reći na samom početku ali bol koja me trovala iznutra je pobijedila i zato ti se iskreno izvinjavam prije no to počnem,ao mi je ivote to sam te povrijedio!

utim jer ne elim da ga prekidam,ne elim nita da kaem jer iskreno  ne znam ni ta bih rekla.Da prihvatam izvinjenje?Ne jo uvijek ne,to su za mene samo riječi,zato samo nijemo klimnem glavom potičući ga da nastavi.

-Već zna priču o mojoj bivoj eni i tvom bivem zaručniku,ja sam ih lično zatekao na djelu i nije mi to predstavljalo toliki problem jer tad sam mislio da je volim,tad sam mislio da je to ljubav ali pojma o ljubavi nisam imao dok tebe nisam sreo!Koliko me je unitilo saznanje da dijete koje nosi nije moje već Igorovo,mog rođenog polubrata!Pa koliko mora biti bolestan i igrat se sa obojicom,a tek riječi koje je izrekla taj dan nikad neću zaboravit!

Svaka dlaka na tijelu mi se digla jer zamiljam sebe u toj situaciji kako bih ja reagovala da sam to vidjela svojim očima,ja sam pak zatekla prazan stan i pismo ali on je sve to morao gledat!
Jo jedna misao me obuzme,jedna neminivna istina pa i ja sam bila s obojicom!

-ta ti je rekla?-jače je od mene,znatielja me gura da saznam sve pa moda i ono to me se ne tiče.

-Rekla je.."Zar si stvarno mislio da bi dijete moglo biti tvoje?"sa sve osmijehom na licu.-licem mu titra bijes,znam da ni jednom mukarcu ne gode takve riječi to je čisto ponienje za sav muki rod a pogotovo za čovjeka kao to je Sergej!

Koja kuja,ona nije ena ona je sam đavo!

-Zna Sanja svi mi imamo snove,ono o čemu sanjamo i potajno se nadamo pa tako i ja.Ali desi se da na kraju čovjek nekad mora i da odustane od istih.

I on ima snove?Pa naravno budalo sta lupa i on je samo čovjek!

-Razumijem te,ali ponekad se snovi ostvare kad se najmanje nada!

Nasmije se ali mu osmijeh ne dolazi do očiju i dalje je tuan,povrijeđen jer godinama ivi s istom boli.Dok ja u jednu ruku ostvarujem svoje snove i to zahvaljujući upravo njemu!Da li sam ja to sebična?Da li elim previe?

-Zato ja?-pitam jer elim da to prije dođe do dijela koji me najvie zanima!

-Iskreno sasvim slučajno sam te sreo i oduzela si mi dah,tek poslije sam shvatio da si ti njegova biva djevojka a onaj povrijeđeni dio mene je uvijek elio jo jednu u nizu osvetu!Pogrijeio sam Sanja,bio sam budala jer-udahne i ustane se te sjedne pod moje noge i obuhvati mi ruke svojima dok pogleda ne skida s mog.