Sudbina

BONUS POGLAVLJE

Igor

Kad sam je prvi put vidjeo u Vedranovoj bašti kafića,nisam mogao da skrenem pogled s nje naprosto me opila.Ono tijelo upakovano u poslovnu haljinu bordo boje koja je isticala sve njene obline koje s ponosom nosi,jer jebeno ima i šta da pokaže tako samouvjereno i ponosno me gledala i ako je bila na većoj udaljenosti nego što sam to htio.

A lice,Bože kao s naslovnice zajedno sa onom crnom kosom do pola leđa!

Postao sam napet pod njenim pogledom i ako sam se borio da to vješto prikrijem,toplina je prostrujala mojim tijelom mislim kada bi spustila svoju ruku na mene da bih eksplodirao od osjećaja koje je izazvala samo svojom pojavom.

 
Ovakvo nešto mi se nije nikad desilo da me sama ženska pojava obori s nogu,zapravo jeste samo jednom prije deset godina tačnije.

Ta žena ima svoje ime,Sanja!

Ona je bila ono sve što muškarac može da poželi,bio sam jebeno najretniji čovjek na svijetu i dan danas me boli kao i one noći kada sam joj morao okrenuti leđa.

 
Zapravo je nikad nisam zaboravio,živi u meni svakim danom.Liježem i budim se s mišlju o njoj.Da li me zaboravila,da li se udala i ono najvažnije da li je sretna?

 
Na sva ta pitanja trenutno nemam odgovor.

Jučer sam stigao u njen grad,naš grad!I ovaj put ostajem sve dok je ne nađem i ne uvjerim se da je dobro,da je uspjela i da je sretna žena!

 
U suprotnom nikad je neću ostaviti..

 
-Šta si se ti zamislio?-Vedran me trkne laktom i vrati me iz transa u koji sam upao.

 
-Ništa bitno.

 
-Ajmo u kancelariju.

 
-Idi ti samo da nešto zavrsim!

 
Noge mi same idu prema šanku i nesvjesno već vadim vizit kartu iz džepa hlača.

-Malac,dođi.-pozovem konobara te mu pružim vizit kartu.

-Ovo ćeš predati onoj djevojci u bordo haljini.-same riječi silaze sa usana,ovo iz mene progovara onaj đavo na mom ramenu,sigurno.Klimne u znak shvatanja i o kome govorim,osmjene se,te doda.
 
-Gospodine,ona je naš čest gost i moram vam reći da su mnogi probali doći do nje, ali nažalost nisu uspjeli!-slegne ramenima u znak isprike te se vrati poslu.

Nasmijem se njegovoj reakciji i pogled vratim na nju koja se smije nečemu s prijateljicom.Znači mala je tvrd orah,vidjet cemo!

 
Ostatak misli ostavim da visi u zraku, nesvjestan šta se dešava samnom.

Prvenstveno nisam ovde s namjerom da naganjam ženske već da pokrenem posao i ono najvažnije da pronađem nju,moju Sanju..

Da li je još uvijek na istoj adresi!?-zapitam se.

 
-Stavi na moj račun šta dame piju!-kažem i produžim prema Vedranovoj kancelariji.

 
Završimo pravne stvari oko hotela koji zajedno otvaramo u ruralnom dijelu grada,nešto poput seoskog turizma.Restoran u sklopu hotela,sa pomoćnim objektima duboko u šumi za one koji vole prirodu,mir i spokoj koji ona donosi.

 
Ta ideja je naravno bila moja jer na neki uvrnut način svjesno ili ne ostvarujem sve ono što je ona volila.
A prirodu je obožavala.

 
Vedranu je bilo sasvim svejedno šta i gdje otvaramo ,samo da se pare vrte!

 
-Gospodine..-dok izlazim konobar me doziva i ide mi u susret te iz kecelje izvlači moju vizit kartu.

-Gospođica je rekla da nije zainteresovana..-uzmem karticu i zahvalim se te nastavim prema izlazu.
 

Dobro sam je procjenio,samouvjerena,
dostojanstvena i svejesna svog izgleda.
 

 
I ovu noć kada sam je sreo,dodirnuo nisam mogao disati.Svaki udah je bio težak,a tijelo ukočeno.Osjećaj je bio toliko poznat,dobrodošao.Od njenog mirisa koljena su mi klecnula.A tek njeno tijelo u mojim rukama..Bože daj mi snage,da ne postanem divljak pa je ne odvedem u prvi toalet!

 
Izazivala me,mamila a pjesmu koju je naručila da me provocira samo me dodatno podgrijala,mala je jebeni igrač i to na velike uloge jer je vjesto skrivala svoj pogled od mog igrajući uz mene  čitavo vrijeme.

 
Ali kad sam joj prošaputao na uho,osjetio sam da se ukočila što mi daje na znanje da ni ona nije imuna,ali zadivljujuće brzo se pribrala i jebeno mi pobjegla uz riječi: “Više sreće drugi put..”

 
Dok izlijećem za njom,ugledam taksi kako se udaljava i njen pogled kojim me časti.

 
Te oči,već sam ih vidjeo!

Ne,umišljam ona nije ovakva! Samouvjerena i sugurna,ne provocira ne igra se!?

 
To nije moja Sanja..

 
Odala bi se barem jednom da je to ona,ma sigurno!

Previše sam zaokupljen mišlju o njoj,ove dvije žene su sušta suprotnost.Vjerovatno mi se samo učinilo,bila je daleko da bih bio siguran.
 
 
Ova mi je pobjegla,jebeno mi je pobjegla ispred nosa!Prođem frustrirano rukom kroz kosu te izgovoram na glas dok se vraćam nazad.

 
-Pa budi sigurna u drugi put,lavice…

Nisam mogla da odolim, a da ne čujemo i Igora!Prosto je jače od mene..