Sudbina

16.poglavlje

Čujem glasove oko sebe,dva muska u zustroj raspravi ali ne mogu oči da otvorim!

Oči su mi teske,pokusavam da ih otvorim ali nemam snage,pokusam i da nesto kazem ali ne mogu usta su mi suha.Umirim disanje i teško progutam,gdje sam ja ovo?

Naprezem mozak ali ne mogu da se sjetim,sta mi se desilo zasto nemam snage za osnovne radnje!?San me nanovo hvata,tako dobrodoao da mu se prepustim istog trenutka.

Kad ponovo otvorim oči oko mene je mrak,ruka mi trni i lagano je podignem.Vidim da sam prikopčana na infuziju malo bolje promotrim prostor oko sebe i shvatim da sam zapravo u bolničkoj sobi.U uglu sobe na fotelji sjedi skupljeni Sergej onoliko koliko se velik čovjek moe skupiti,na njemu je trodijelno odijelo,rukavi koulje zavrnuti do lakta dok ruke krase tetovae.Na licu su mu vidljive bore,čak i dok spava mrti se nečemu to njegovoj ljepoti ne teti ni malo sa bilo kojom ekspresijom lica lijep je kao san.

Zatvorim oči,dok duboko diem vraćajući film unatrag ne bi li shvatila zato sam ja u ovom krevetu..

Igor! Brat! Sergej!

Udari me kao grom saznanje koje sam ovo jutro čula vlastitim uima,nije ni čudo to sam ovdje zadnje čega se sjećam nakon saznanja jest da me je mrak progutao cijelu!

Usta mi se nanovo sue,davim se dok halapljivo udiem prijeko potrebni zrak svaki udah kao otrica noa koja para moja pluća.Osjećam da će me napad panike nanovo obuzet,uspravim se lagano u krevetu i stavim ruku na stomak dok ujednačeno diem krajem oka spazim da se Sergej budi,on mi sad pogotovo ne treba ne mogu s njim da se borim nema anse!

-Sanja..

Podignem ruku u njegovom pravcu i zaustavim ga u naumu da mi priđe blie,ne ne mogu sad ni da ga gledam a kamo li da mu dozvolim da me dodirne.Sama sebe smirujem,dok sve laganije diem i ne saberem se dovoljno da mogu trezveno razmiljat.

Oslonim leđa na krevet i par puta udahnem duboko prije no to otvorim oči i suočim se s njim.

Pitanje koje mi se od momenta kad sam sve povezala vrti je.. Zato?Zar nakon toliko godina sad da budem sredstvo osvete,nita mi nije jasno.Igor i Sergej su polubraća,koje je sjebala jedna te ista ena!Opet gdje se ja tu uklapam,zato?

-Zato?-izustim kroz apat.

-Sanja,pogledaj me.-jezivo tiho izusti pored mog kreveta.

Okrenem glavu u smjeru njegovog glasa i lijeno otvorim oči,dok ga gledam bez ikakvih emocija jer sam potpuno zbunjena ne znam ta osjećam trenutno ali boli,para moju duu na novo.Zar od iste krvi opet da padnem,koje sam ja kurčevite sreće!

-Zato?-ponovim pitanje,dok sjeda do mene na krevet.

-Ljubavi,oprosti mi!Stvarno..

-Odmakni se od nje!!-Igor s vrata rei na Sergeja.

Divno samo je jo on nedostajao,sve im jebem na kamaru.

-Samo si ti jo falio!-ispljunem prezrivo.

-Pazi mali da te ne posluam,odjebi!-sikte jedan na drugog ko bijesni kerovi,a meni ih pun kurac.

-Dosta,gdje mi je telefon?-jebo te Smilja će poludjet!

-Izvoli,poslao sam Smilji poruku da će prespavat kod mene,da se ne brine.-barem neto kako treba,srčika bi je strefila da zna gdje se nalazim!

-Hvala..

Poaljem Renati poruku da dođe u bolnicu i ponese neto svojih stvari da se presvučem,jer na sebi imam samo bolničku spavaćicu.Bog te pitaj gdje su mi stvari koje ni ne mislim traiti.

Podignem glavu i gledam kako se njih dvojica ubijaju pogledima preko mog kreveta,osmotrim ih malo bolje te primjetim da imaju zajedničke crte lica koje do sad nisam primjetila nije da sam ih i upoređivala ali sad dok su jedan nasuprot drugom ne mogu da ne primjetim koliko zapravo liče.Obojica imaju tamnu kosu,kockastu bradu istu građu tijela osim to je Sergej visočiji i stariji, jedan ima plave oči kao more dok su kod drugog smeđe,skoro pa crne.