Sudbina

10.poglavlje

Moram priznat da me jutro dočekalo veselo,probudila sam se s osmjehom na usnama.I malo je reći dobro raspoloena, Renata je kao po dogovoru jo u osam bila u mojoj sobi i olakala sam duu,vritala je kada sam joj rekla ko je zapravo gospodin Filipović a tek ta se desilo u toaletu, e to je bilo ludilo!

Sreća pa je Smilja ranije otila na posao!

Kako uđem u kancelariju tako mi pogled zastane na predivnim bijelim ruama u kutiji.Priđem stolu i potraim karticu, nađem malu crvenu kovertu koja stoji zakačena na samom vrhu.

"Dobro jutro,ljepotice!"

Okrenem,ali nema potpisa.Pogledam nanovo u koverticu i nađem jo jedan komad papira, vizit karta.

Sergej Filipović, sa sve brojem telefona.Hah,ko bi rekao da je onakav čovjek ovoliki romantičar ili su to samo maniri?

Uzmem telefon i memoriem broj.Sad bi bio red da se zahvalim,to i učinim.

"Hvala na ruama."

Odgovor stie kroz par minuta.

"Sve za tebe ljepotice."

Nasmijem se,a najradije bih vritala od sreće.Hvala Bogu pa sam sama u kancelariji jer mi lice krasi osmjeh od uha do uha,pomislili bi da sam poludila.

ta mi ovaj čovjek radi za ovako kratko vrijeme,na dobrom sam putu da se zaljubim!

Pomiriem rue i poletno se posvetim poslu.

Negdje pred kraj radnog vremena oglasi se moj telefon.

Sergej F.-pustim par puta da odzvoni pa se onda javim.

- Molim..

"Ručak?"-on ne gubi vrijeme.

Zavrila sam sve to sam imala a na ručak nisam stigla ni otići. Stoga prihvatim njegovu ponudu,taman da saznam ono to me zanima.

"Kad i gdje?"

Vrata moje kancelarije se otvaraju a na njima stoji Sergej u sivom odijelu i crnoj koulji u svom punom sjaju, san  svake ene.Skidam ga pogledom i postaje mi vruće dok stićem noge sve jače,usne mu tvore lascitivan osmijeh.

-Sad i odmah!

- Molim?-zbuni me na tren svojom izjavom.

-Ručak, sad i odma!ta si ti mislila?-zaigra obrvama provokativno dok mi prilazi poput predatora.

-Isto to i ti.

Ustanem se dok spremam stvari u tanu koju mi on uzima i ostavlja sa strane.

-Nismo se ni pozdravili..-ruku naslanja na moj vrat i privlači me blie sebi.

Lagano,erotično i s puno panje se posvećuje mojim usnama.Tako su mekane,predane okus njegovih usana me dovodi do ludila!Zatvorim oči i prepustim se poljubcu,pribijam se uz njega jer odjednom osjećam glad,potrebu ne znam ni ja vie najradije bi potrgala odjeću s njega i navalila kao da sutra ne postoji,budi u meni zvijer za koju nisam ni znala da posjedujem.

-Gladna?- na usne mi progovori.

-Mhmm...- samo ne hrane frajeru!Ali tu misao ostavim za sebe.

-Idemo. -odvoji se od mene s osmjehom i povuče me prema vratima.Zgrabim tanu dok ga pratim u korak,kad se nađemo u hodniku shvatim da se i dalje drimo za ruke pođem izvući ruku jer sam ipak na svom radnom mjestu. Ali sve to dobijem je samo podizanje njegovih obrva,stoga popustim i nelagodno se nasmijem.Jebi ga kako ovakvom mukarcu reći ne!