Jebeno sam se ukočila,molim Boga samo da me nije prepoznao jer nisam spremna na suočavanje!Ne u ovakvom stanju, pripita i ne svjesna svega oko sebe izuzev njega.Njega osjećam i to dobro,jer je svojim preponama pripijen uz moju guzu a leđima oslonjen na moja i koliko god ja negirala ovu situaciju nisam ravnoduna ni malo.
Ni svjestan nije da je On moja rak rana,njegov dodir je prouzrokovao buru emocija u meni s kojim se ne mogu i ne elim nositi!
-A da se upoznamo..malo bolje?-kada njegov glas zapara moje uho,prestajem da diem oči su mi kao u srne!Strast, pouda, strah od već viđenog i na kraju čisti bijes projure mojim tijelom kao tornado.
Ne mogu da se otmem milju:"Zar on nije oenjen?" Besramno flertuje!Jo besramnije me dodiruje jer mu ruka ni malo nije mirna,svako malo pojača stisak na mom stomaku obuhvatajući me skroz oko struka.
Ovo vie ne mogu izdrat, totalno sam nespremna za bilo kakvu konverzaciju s njim a jo manje za njegove dodire!Ako i kad bude sledeće prilike bit će po mojim pravilima nikako sebi ne dozvoljavam da ponovo padnem pod njegov uticaj..
Pogledam Renatu koja me gleda sa isčekivanjem,očima joj pokaem prema izlazu dajući joj do znanja da je za mene večeras fajront,ovo je moj limit!
Udahnem te se okrenem lagano prema njemu čitavo vrijeme izbjegavajući direktan pogled propnem se na prste dok rukom iza njega hvatam torbicu sa stola,apnem mu na uho promuklog glasa.
-Vie sreće drugi put!-prođem pored njega grabeći prema vratima brzinom munje,bjeim odatle koliko me noge nose.Jer ako ostanem napravit ću sranje,pokleknut ću i past na njegove čari nanovo a to nikako ne elim!
Na moju sreću, sjedam u prvi taksi koji stoji ispred kafane,dok odlazim vidim njega kako izlazi na vrata a pogledi nam se sretnu..veoma kratko!
Dam sebi mentalnu zabiljeku, pod hitno moram nabaviti sočiva u to svjetlijoj boji!
Vučem se u kuću kao prebijena mačka,penjem se stepenicama do svoje sobe i kad zatvorim vrata za sobom spustim se niz ista konačno u svojoj tami i svojoj samoći,zatvorim oči a suze liju niz moje obraze kao kia poslije sue. Zadnji put sam plakala kad je otiao a danas kada se vratio!
Putam suze da same teku,nisam ni slutila da jedan njegov dodir nakon deset godina moe prouzrokovati ovakvu pomutnju u meni,pa čak i bol koji me nanovo ree po rani koja se čini kao da je svjea.Dolazim do zaključka da sam sve ove godine samo preivljavala ali ne i ivjela moja sreća je bila samo privid nita drugo.
ivjela sam dan po dan,misleći da je sve iza mene.Samo jedan susret i to nekompletan bio je dovoljan da me srui kao kulu od karata!
Ni pomisliti ne smijem ta bi se desilo da me je prepoznao,a desit će se osjećam to u kostima.
Ubija me neznanje!Da li se vratio?Da li je samo u prolazu?Gdje mu je ena,djeca?
Hiljadu pitanja imam,a ni jednog odgovora.
Boe da li imam snage nanovo da se borim s njim?Da nanovo proivljavam sve one emocije,za sobom je ostavio pusto bila sam ljutura i ako ni danas nisam znatno bolja sreća pa niko ne moe vidjet ta se deava unutar tijela, koja se borba odvija u mojoj glavi.
Htjela ili ne,nikad ga nisam zaboravila bio je moje prvo sve!Prvi poljubac, prvi dodir, prvi sex svemu to poznajem on me naučio oblikovao po sebi samom,po svom kalupu.
Koliko god sam uvjeravala i sebe i druge nisam se otrgnula one dobro poznate rečenice: "Prva ljubav zaborava nema!"
Znate ta vas dvije i mene mu ako istjera iz kuće eto mene vama!!Čisto da se zna..
Ja ta napravi Igor od onakve emske 😋😋😋😋😋
YOU ARE READING
Sudbina
RomanceDa li možeš vjerovati dva puta istom muškarcu? Pitanje za milion dolara,pitanje koje će Sanja sebi da postavlja iznova i iznova! Da li je ljubav jača od ponosa,da li će uspjeti pobijediti demone prošlosti.. Ostaje nam da vidimo!
