Sudbina

2.poglavlje

Sjedim u kancelariji samo fizički prisutna dok sam duboko u svojim mislima.

Ne mogu ne priznat sebi da mi jučeranji susret nije nita značio,jer jebi ga ovo moje ludo srce je ponovo zaigralo ni manje ni vie nego na istog mangupa kao i prije deset godina. Iako sam sigurna da me nije prepoznao već je reagovao kao i svako drugo muko koje me ugleda.I u ovom slučaju sam s tim jebeno prezadovoljna!

Godine mu nisu nita natetile,ta vie izgleda bolje,zrelije i muevnije nego ikad prije.

Ne mogu lagat da ga se za ovih godina nisam nikad sjetila,jer jesam svrati u moje misli s vremena na vrijeme.Podsjećajući me zato sam i dalje sama,koliko mi je dobra učinio toliko mi je i natetito.Emotivno sam ograničena za sav muki rod,od straha da se ne desi isto nisam razvijala nikakve dublje odnose isključivo puka potreba bum, bum kres i ćao drugari!

Poslije prvobitnog oka htjela ili ne samoj sebi sam priznala da je moja majka svo ono vrijeme bila upravu.Ali u svakom zlu ima neko dobro,da sam je posluala nikad ne bih naučila lekciju ivota!

Mjesecima posle njegovog nestanka sam bila u rasulu,ni jela ni pila majka je za to vrijeme ostarila bar pet godina.Putala me jedno vrijeme da sama prebolim,da poliem svoje rane i da se zaliječim sve dok jedan dan nije dola s posla kući i natjerala me da se skinem te stanem pred ogledalo i bukvalno vrisnula  na mene da se vie trgnem,da prestanem unitavati sebe zbog nekog ko me nikad nije ni volio.Tu noć sam progledala na svoje oči i vidjela utvaru kako me gleda iz ogledala,prepala sam se svoje pojave!

Zapitala sam se ta sam to sebi dozvolila,na ta to ličim!?Istu tu noć sam se prvi put nasmijala od sveg srca,pismo i prsten pohranila na dno ormara kao podsjetnik na ono loe u mom ivotu.Ujutru se naminkala, upisala na sve moguće kurseve za strane jezike i posvetila se sebi i svom tijelu to njegujem i dan danas.

Udahnem duboko i protresem koji put glavom da razbistrim misli te se posvetim poslu,dosta je Sanja razmiljanja za danas pokreni se!

-Jesi u poslu?-Renata proviruje iza vrata.

-I ne ba, trudim se al neto mi se ne da.

-Zna nisam stigla juče da te pitam,kako si?

- Dobro,to?-namrtim se na njeno pitanje.

-Sanja,zna odlično ta te pitam.

-Znam..-izdahnem i naslonim se na stolicu te zamirim.

-U konačnici dobro sam,da mi srce nije zaigralo da se ne laemo jeste!Ali bilo i prolo,zaboravlja da ima enu i dijete sad već sigurno hrpu njih!-nasmijem se na sliku njega okruenog mnotvom svojih malih kopija,pogubnim za enski rod.

-Naravno da će zaigrati,pa čovjek kad kamen dri u depu navikne se na njega a kamo li na nekog koga si voljela vie i od sebe!-kae u jednom dahu.Ponekad joj zavidim na otvorenosti koju posjeduje, ja sebe moram podsjećati svakodnevno na to.

- Ajde mani me se sa tim svojim  dubokoumnim izraavanjima, jesi zbog toga dola?- ne da mi se vraćati na temu njega,za mene je to priča zavrena.Da ga nisam vidjela  ne bi se nikad ni spomenuo.

-Zapravo nisam,već da vidim kad zavrava sutra je vikend!-trlja ruke s osmjehom od uha do uha,a to moe značiti samo dvije stvari lov ili opijanje.

-Lov ili opijanje?

-Hah,prvenstveno opijanje al ako kakva ivuljka sama dolija to da ne.-namigne te ustane da popravi svoju haljinu na preklop.

-Imam jo par listova,otprilike za jedno sat zavravam dok sve predam i pogasim tu je to.

-Super!I Ivona ide s nama,ako nema nita  protiv?-Ivona je njena dvije godine mlađa sestra al se super uklapa s nama,sva je iva i vrckasta a popije kao nas dvije zajedno.

-Nita, onda ko vozi?

-Doći ćemo u pola devet po tebe, taksijem!-naglaava to taksijem dok izlazi iz kancelarije.

Vjerujem da će mi dobro doći ovaj izlazak da rasteretim glavu nepotrebnim stvarima,u mom slučaju nepotrebne osobe!

Kakav li će izlazak da bude?🤔☺🍷