Žar poljupca

-ozbiljnost-

✺Sara✺
Ne znam zašto sam plakala.
Možda su hormoni? A možda sam samo ljubomorna? Ustanem sa poda i umijem lice. Srećom je vodootporna šminka. Izašla sam iz toaleta i otišla nazad u ordinaciju.
Markus:„Gdje si bila?"
Sara:„Bila sam vani....da vani sam bila. Trebalo mi je malo zraka."
Skrenem pogled sa njega i vidim onu djevojku. Alexu. Prevrnem ovima u svojoj glavi.
Markus:„Možeš li vidjeti njen karton?"
Samo uzmem karton i otvorim ga. Abortirala je jednom. Još mi se vise gadi. Kako je mogla ubiti nevino dijete?
Sara:„Ovdje piše da je abortirala. Prije neke dvije godine."
Markus:„Znam, rekla mi je. Zbog toga sto si ti abortirala, male su šanse da imaš djecu, ali vrijedi pokušati."
Alexa:„Znaci ima šanse iako su male."
Markus:„Ima kao sto sam rekao. Narednih pet dana su dani tvoje ovulacije i plodnosti. Zato ih iskoristi. Što vise seksa u toku tih dana, ako to ne uspije, onda nam preostaje umjetna oplodnja."
Alexa:„Dobro, hvala Vam."
Ustala je i izašla iz ordinacije.

Markus:„Saro gdje si bila?"
Upitao me ozbiljno i ja skrenem pogled od njega. Ustane sa stolice i dođe do mene. Svojim prstima blago podigne moju glavu.
Markus:„Ozbiljan sam. Gdje si bila?"
Sara:„Bila sam...u toaletu. Dovoljno?"
Markus:„Ne nije dovoljno. Plakala si?"
Jebote...provalio me. Po čemu? Da nije po podbuhlosti? Možda je i po ocima. Nervozna sam. Jebeno sam nervozna.
Sara:„Jesam, plakala sam."
Markus:„Zašto si plakala, djevojčice moja?"
Upitao me smireno, davajući mi novi nadimak. Osmijehnem se.
Sara:„Zbog tebe. Zbog tebe sam plakala. Kada si pregledao Alexu za to vrijeme ja sam bila u toaletu i plakala."

Markus:„Šta si mislila? Ili bolje pitanja šta još uvijek misliš?"
Sara:„Mislila sam....zbog ovog posla da ćeš zavoljeti drugu i mene odbaciti mene od sebe. I dalje to mislim....čak mislim da ćeš se smuvati sa Alexom."
Zadrhtim i suze se počnu spuštati niz moje lice. Markus me privuče u zagrlja i poljubi u tjeme. On mene ne zaslužuje.

Markus:„Znaš da to nikada na bih uradio. Pa čak i da se nađe najljepša osoba na svijetu. Saro", podigao je moji glavu i pogledao me, te nastavio,"ti si za mene najljepša osoba."
Raznježim se i još ga jace zagrlim. Otisne još jedan poljubaca na moje tjeme i odmaknemo se jedno od drugoga.
Markus:„Za pola sata je pauza, mogu pregledati još dva pacijenta, zapravo koliko oh još ima?"
Sara:„Taman ih ima dva."
Nasmijao se i vrati na svoje mjesto. Prozvala sam sljedeću pacijenticu i nastavila sam poslom.

~~~~~

Prošlo je i tih pola sata. Napoko smo izašli na odmor. Udahnem cisti i svjež zrak.
Markus:„Stvarno si morala to uraditi."
Sara:„Sto Markus? Samo sam udahnula čist zrak."
Markus:„Ne mislim na to, nego kada si išla u toalet."
Sjednemo na jednu klupu, pijuci svako svoju kafu.
Sara:„Plakala? I ti bi plakao da misliš ovo sto ja mislim, a ako ćeš već govoriti ne mislim tako, možeš začepiti odma."
Gruba sam rekla i ustala. U vezi smo dva dana, a ja želim da raslinjem sa njim. Sve me živcira. Pa čak i on. Prospem kadu po asfaltu i času bacim u kantu za smeće. Dat cu otkaz. Istina završila za medicinu i sve to, ali medicinska sestra defintivno nije za mene. Mogu naći posao kakav hoću. Vratim se natrag u svlačionicu i obučem svoje stvari. Uzmem torbu i izađem iz svlačionice. Stala sam pokraj ordinacije i razmislila. Da li je moja odluka prava?
Sara:„Onaj....kada dodes u stan, ako budeš dolazio, razgovarat ćemo."
Markus:„U redu."
Samo to. Zatvorila sam vrata i izašla iz bolnice. Samu sebe povrijedivam kao i njega. Uzmem telefon i nazovem Helenu.

Helena:„Zar je moguće da si me nazvala? Evo kiša će."
Sara:„Cao i tebi, dobro sam, kako si ti?", ironično kažem i osmijehnem se. Začujem glasove za njene strane i smijeh, pa krenem prekinuti.
Helena:„Saro, si u redu?"
Sara:„Nisam."
Tiho sam rekla. Moj glas je bio kao da cu svakog trenutka početi plakati.
Ozkljicavam vrata stana i odlazim u svoju sobu. Sjednem na krevet.
Helena:„Alex jebi se! Uhh. Izluditi će me. Nego, pričaj ti meni šta se desilo."
Sara:„Markus i ja."
Helena:„Damn. Šta je bilo?"
Ispričala sam joj sve, a ona me pažljivo slušala i uvijek se našla sa ponekim komentarom.
Helena:„Ne znam šta da ti kažem. Ali imam pitanje. Voliš li ga?"
Sara:„Volim ga.... Mnogo ga volim Helena."
Helena:„Pa eto! Dovoljan dokaz. Saro sad skupi hrabrost j reci mu sve sto osjećaš."

Sara:„Hvala ti Helena. Kako si ti? Alex i ti?"
Upitala sam se i čula sam njen teški uzdah preko telefona. Nisu se valjda posvađali.
Helena:„Posvađala sam se sa njim. Ja sam kriva."
Sara:„Kako možeš znati da si kriva?"
Helena:„Jer....prva sam ga napala kako ne bio sa nekom djevojkom koja je slična Emi. Ali nije bio sa nikakvim djevojkom. Grozno se osjećam."
Duboko sam izdahnula.
--
Nakon svega pra sati ostavim telefon na sto i izađem iz sobe.