Žar poljupca

-strah i sreća-

Markus se promeskolji i otvori oči.
Markus:„Koliko je sati?"
Slegnem ramenima i pogledam na sat koji se nalazio na noćnom stolicu.
Sara:„Tek je petnaest do tri."
Markus:„Imamo još dva sata."
Stavi svije ruke na konstrukcije i prebaci me preko njega. Sjedila sam na krivom stomaku dok su mi ruke bile u njegovoj kosi.
Markus:„Saro, Izvini za sve. Nisam htjeo da te povrijedim. Ponašao sam se prema tebi kao govno."
Sara:„Markuse, shvatam te. I ja sam se isto ponašala prema tebi. I govno jesi."
Njegove ruke su i dalje počivale na mome struku kao i moje ruke u njegiv kosi. Spustim svoju glavu na njegova prsa i sa strana ga obgrlim nogama. Čula sam njegiv otkucaje srca. Bili su neravnomjerni i brzo su kucalo.

Osjetila sam ruke u svojoj kosi.
Osjetila sam kako petljaju moju kosu i stvaraju nered u njoj.
Ali nedostajao mi je.
Njegov dodir.
Njegov pogled.
Njegov glas, njegova brižnost.
Sve mi je nedostajalo. Najviše mi je nedostajala njegova kosa.
Markus:„Lutko, o čemu razmišljaš?"
Sara:„O tome kako si mi nedostajao."
Osjetim njegov smijeh. A najviše osjetim njegov pogled na sebi. Kako luta mojim tijelom i razmišlja o njemu. I ja isto razmišljam. Razmišljam kako bi izgledalo kako bi vodila ljubav sa njim. U svim mogućim pozama pa čak u onim najgorim i najbolnijim.

I zamišljam....kako se zajedno nudimo u krevetu i zajedno doručkujem. Kako zajedno gledamo filmove i šetamo ulicama.
Sara:„Markuse, možemo li polako krenuti?"
On klimne glavom. Ustanem sa njega i uzmem svoj kofer. Krenem da siđem zajedno sa koferom na donji sprat, ali Markus uzme moj kofer i odnese ga u svoje auto. Siđem dole i ugledam uplakani mamu. Zagrlim je i govorim joj kako će sve biti u redu.
Mama:„Sretno."
Markus:„Hvala, lijepa damo."
Nasmijemo se uglas i pusti me prvo da izađem.
Markus:„Dame imaju prednost."

Namigne mi i ja izađem. Prođe pored mene i otvori mi vrata.
Sara:„Ali smo nešto uljudni."
Markus:„Hoćeš da se vratim na staro. Evo odmah ću."
Skrenem glavu od njega i osmijehnem se. Budala je. Uđe u auto, te ga pokrene. Prije nego sto naslonim glavu na prozor, upalim radio. Svirala je lagana muzika. Markus i ja nismo pričali, iako sam željela da pričamo.
Markus:„Malo se odmaknu od prozora."
Poslušam ga i on prištinske dugme za otvaranje prozora. Prozor se spusti do kraja kao i krov. Vjetar je mrsio moju kosu i kvario frizuru.
Markus:„Ako ti smeta, da vratim Nazad."
Sara:„Ne smeta mi. Bas mi prija."
Popnem se malo na sjedite i rasirim ruke. Vjetar je udarao u moje tijelo ali mi nije smetalo. Obožavala sam sve ovo.
Ovaj prelijepi trenutak sa njim.
Sa njim, osobom koju volim najviše na svijetu.
Sa osobom sa kojom želim provesti budnocnost.
Imati djecu, osnovati porodicu sa njim.
Ići na razna putovanja.
Najvažnije je da me voli i da smo oboje sretni.

U daljini sam vidjela gužvu i morali smo stati. Pokucaj je došao do nas i pričao Marki šta se dogodilo. I svi su letovi odgođeni za tri sata.
Markus:„Idemo do McDonald's-a."
Vratim se na sjedište i zavežem se.
Markus izvede auto u rikverc i počeo Ivi u drugome smjeru. Posmatrala sam prirodu. Osjetim nečiju ruku na svojoj i spustim pogleda. Markusova ruka je bila na mojoj. Svojim palcem je milovao moj dlan dom je drugim rukom vozio. Naslonio s ena vrata auta i gledao put ispred sebe. Oboje smo zamišljeni.

Markus:„Zamislila si se?"
Upitao me dok smo izlazili iz auta. Odmahnem glavom u negativno smislu, te uđemo u unutra. Narucimo šta smo htjeli i sačekamo. Malo sam zagleda unutrašnjost i zajedn stolom primjetila kako jedan čovjek ćudno gleda prema Markusu i njemu. Stisnem se uz Markusa i on me čudno pogleda.
Sara:„Onaj čovjek u zadnjem redu, ćudno gleda prema nama."
Markus se okrene i pogleda ga i na nakon par minuta vrati glavu napredijed.
Markus:„Saro, nemoj paničariti ali to su ti koji te traže."
Sara:"Da ne paničariš?!"
Povišenim tonom mi kažem i on me ušutka svojim prstom. Uzme naše narudžbe i izađemo.
Markus:„Da nemoj paničariti. Ja sam uz tebe. Neće ti ništa."
Zastanemo na sred parkinga i on me privuče uz svoj zagrljaj.
Jedino u njegovom zagrljaju se osjećam toplo i sigurno. Krenemo zajedno prema istom u kojem su na kraju jeli. Gledala sam ga u oči cijelo vrijeme dok sam razgovarala sa njim. Njegove smeđe oči u meni bude neki mir. Krenem da uzme griz svoga Hamburga ali me pretekne on. Uzme griz i nakon sto prožvače krene se smijati.

Markus:„Izvini ali volim da ti uzimam hranu."
Sara:„Hoću i ja malo tvoje hrane."
Pruzi mi svoj cheezburger i uzmem ga iz njegove ruke. Uzmem jedan veliki zalogaj i prodrignem.
Markus:„Koja si ti krava!"
Zašutim i nastavim sa svojim jelom. Odmah nakon toga otpijem malo Fante i uzmem sladoled da jedem. Znam da će me stomak boliti. Pojedem sladole sa par minuta i popijem ostatak Fante. Stavim u kesu i sacekam da Markus ode baciti to u smeće.

Markus:„Šta čekaš?"
Sara:„Čekam tebe kao bi bacio smeće u kantu."
Markus:„Ja sam da idem?"
Klimnem glavom i on uzme smeće. Izađe iz auta i ode do prve kante
Markus:„Da li si zadovoljna?".