Žar poljupca

-istina-

Naglo ustanem i izađem iz stana i oni zajedno sa mnom. Suđeno niz stepenice i izađemo iz grade. Krenem trčati prema parku. Pređem ulicu i ugledam park. Ne, ne Bože. Samo se nadam da nije istina. Udahnem duboko i krenem ga tražiti po parku. Ugledam krv i krenem je pratiti. Nedaleko od mene nalazio se leš. Krv je bila svježa. Priđem lešu i ugledam....ne, ne! Markus!!! Sagnem se i ugledam veliki ranu na lijevoj strani njegovih grudnog kosa. Srca nije bilo.
Sara:„Markus!!! Zašto si to uradio?!"
Derela sam se, a suze su išle niz moje kice i padale na njega.

Leon:„Saro....žao nam je. Svima nama."
Helena:„Nazvali smo policiju i hitnu sad će doći."
Još glasnijem zaplačem i svoju glavu spustim na Markusovu. Ostavio me je. Uradio je ono sto je rekao. Ubio se. Mrtav je. Dlan šta im na njegovo lice i pomazim ga. Bio je blijed, hlad, na nekim mjestima modar. Osmotrio njegovo kice zadnji put i odmaknem se. Hitna i policija su došli. Doktri su otišli do Markusa, a policija je došla do nas.
Policajac:„Ko je bio najbliži sa lešom?"
Sara:„Ja sam bila."
Policaj:„Kako ste znali da je ovdje?"
Sara:„Sanjala sam."

Policajac:„Sanjala si? Dobro."
Zapise u bilješku i ja sjednem na klupu. Nosili su leš u kola hitne pomoći.
Sara:„Da. U snu ga je ubio Jerk kao i sad sto ga je ubio. Izvadio je njegovo srce i otišao. Markus je zvao njega preko telefona i tako su se dogovorili."
Policajac:„Znam o kome se radi. Jerk Haddid. Bit će uhapšen. Da li želite podnijeti tužbu protiv njega?"
Klimnem glavom.
Policaj:„Dobro. Možete doći podnijeti prijavu kada god želite. Moja sućut i brz oporavak."
Nisam ništa rekla samo sam gledala tamo gdje je do malo prije ležao on.

Moja ljubav je ležala tamo. Krvario. Rezao i razarao se od boli. Kako je ovako nešto moguće? Samo trebam odgovor.
Sara:„Moram ići reci njegovim roditeljima."
Leon:„Sutra ćeš. I tebi će se malo smekšati sve ovo. A sad idemo."
Podigao me sa klupe. Niko nije ništa govorio. Svi smo tužni i jadni. Otišao je nas najbolji prijatelj i najbolji dečko na svijetu. Ali on zna da ga volim. Da ga volim vise od sebe. Uđemo u stan i ja odem u njegovo sobu. Cijela je
mirisala na njega. Bio je ovdje. Sjednem na kauč i uzmem sliku koja se nalazila na noćnom stolicu.

Pređem preko stakla i suza padne na nju. Markus i ja na maturi. Zajedno smo išlo. Bio je obučen u plavo odijelo sa bijelom košulju i leptir masnom. Taj dan donio mi je bijelu ružu i rekao mi kako sam prelijepa i kako mu se sviđa moja haljina. Zelena duga haljina sa izrezom na lijevoj nozi. Na dnu je imala malo čipke i na bretelama. Leđa su bila otvorena i njemu se to najviše svidjelo. Osmijehnem se kada se sjetim tog dana. Odma do te slika nalazila se još jedna. Slika kada smo zajedno išli na more.

Tad mi je bilo najljepše. Gledala sam njega bez majce samo u kupačim, dijelila sa njim sobu, sjedila sa njim, radila sve i svašta. On je prvi saznao za moje pijanstvo. Sjećam se da sam se napila i svašta govorila njemu. Uglavnom su bile ružne rijeci. Od kurvara pa na dalje.
Leon:„Saro?"
Sara:„Ovdje sam Leone."
Uđe u sobu i sjedne pored mene. Obgrli me jednom rukom i ja naslonim glavu na njegovo rame.
Leon:„Gledaš slike iz mladih dana."
Sara:„Ahm. Matura je bila savršena."
Leon:„Da. Ti si bila najljepša i to znaš."
Sara:„Znam. Rekao si mi sto puta i on mi je isto to govorio."
Nije ništa rekao.
Leon:„Puštam te sad. Treba da budeš sama i da se odmaraš."

Rekao je i izašao iz sobe. Da li sam ga povrijedila ovim riječima? Nikad nisam obraćala paznju na njega. Uvijek sam ga gledala kao prijatelja i ništa više. On je zaljubljen u mene. Zašto se nije zaljubio u Helenu? Utabane i izađem iz sobe. Leona nije bilo u dnevnim boravku ni u kuhinji.
Alex:„Ako tražiš Leona, na terasi je."
Alex je trekao i ja odem na terasu. Leon je sjedio na stolici i gledao u daljinu.
Sara:„Leon?"
Tiho sam dozvola njegovo ime i on se okrenuo. Pogledao me i vratio se nazad. Ne želi ni da me pogleda. Ne bih ni ja. Sjednem pored njega.
Leon:„Zašto si došla?"
Sara:„Tražila sam tebe."