Žar poljupca

-putovanje-

Sara:„Previse. Onaj....gdje idemo?"
Markus:„Koji je tvoj omiljeni grad?"
Sara:„New York. Sto?"
Markus:„Jer ti se san ostvario. Živjet ćemo tamo."
Vrisnem i jako ga zagrlim. Poljubim ga u obraz. Kažem mu da upali auto i da krenemo. Nisam htjela pitati u kojem dijelu New York-a. Nije mi bitno. Bitno mi je da sam sa njim. U toku vožnje, ništa nismo pričali, sem radi-ja koji je svirao. Bila je prijatna tišina između nas dvoje. Markus uzme moju ruku u svoju i poljubi je. Iako bi voljela da smo mi nešto vise od prijatelja i ovo je u redu. Navikla sam sa njim na svaku avanturu.

Navikla sam da ga gledam.
Navikla sam se na njegiv dodir.
Navikla sam se na njegove rijeci.
Njegovo pjevanje.
Jer ipak je on moj prijatelj. Vozili smo se pola sata do aerodroma. On je uzeo naše kofere. Prošli smo kontrolu i samo smo trebali sačekati avion. Sjeli smo ma stolice. Odjednom mi se prispavalo. Naslonila sam glavu na njegovo rame i zaklopila oči.

****

Osjetim kako me neko podiže sa stolice u svoje naručje. Blago otvorom oči i ugledam Markusa kako me nosi. Zajedno sa mnom se smjesti na sjedišta i zaveže mene, pa sebe. Vratim glavu na njegovo rame i obrgrlim ga rukama.

✺Markus✺
Gledao sam u nju. Ležala je na meni i spavala. Volim je svim svojim srcem. Već duze vrijeme sam zaljubljen u nju.
U njenu dušu.
Njeno tijelo.
Njen osmijeh.
Njen glas.
Zaljubljen sam u nju cijelu. Ali je nemoguce da mi budemo zajedno.
Ja sam vampir. Star stopedeset godina. A ona je obični, mali čovjek za druge vampire, ta mene je mali anđeo. Trenutno mi je potrebna krv i ne znam šta da radim. Jednostavno ne znam. Sara se odjednom ustane sa mene i pogleda me sneno.
Markus:„Pa dobra večer, spavalice."
Sara:„Jebi se. Koliko sam spavala?"
Markus:„Oko dva sata. U New York stižemo za sat-sat i po."

Sara:„Jako sam se naspavala. Hvala ti sto si me trpio tešku."
Markus:„Nisi teška. Lagana si."
Slatko se nasmije i ja joj dodirnem nos. Njen maleni i slatki nos koji je svak obožavao. Protegne se i pogleda kroz prozor. Sunce je polako zalazilo i stvaralo prelijepe boje na nebu.
Sara:„Markus, pogledaj, kako je lijepo."
Okrenem glavu prema prozoru i pogledam kroz njega. Znao sam i sam kakvo je nebo. Ali učinio sam to zbog nje kako se ne bi osjećala tužnom.

Osjetio sam njen miris.
Miris vanilije i jagode.
Želim je.
Želim da je probam, da osjetim njenu krv, a ne smijem. Znam da bi je tako povrijedio i uništio za cijeli život.
Još jedanput udahnem njen predivni miris i naslonim se na svoje sjedište. Zaklopim oči i pokušam da zaspem, ali mi Sara ne dopusta.
Sara:„Markus nemoj spavati. Pričaj sa mnom."
Markus:„A o čemu da pričamo?"
Sara:„Evo, naprimjer, zašto nosi taj prsten?"
Svojim mali prstima dodirne moj prsten i meni se ovi zamrace. Znao sam da će to pitati. Nije vrijeme da joj govorim istinu.
Markus:„Ovaj prsten sam dobio od djeda. Rekao je kako će me čuvati od zla i da znam da me on voli.."
Smislio sam prvu laž koja mi je pala na pamet. Sara je zadivljeno gledala u njega i divila mu se.

Sara:„Uz tebe je uvijek prsten?"
Markus:„I po dani i po noći."
Ona klimne glavom i vrati pogled na prozor. Očito je skontala da mi se spava.
Iz džepa izvadim slušalice i stavim ih u uši. Uključim muziku na telefonu i zaklopim oči.

***

Sara:„Markuse, probudi se. Stigli smo."
Čujem njen glas i osjetim drmanje. Polako Otvorim oči i protrljam ih. Ustanem sa sjedišta i uzmem nju za ruku. Polako izađemo iz aviona i krenemo u unutrašnjost aerodroma po naše kofere. Kad smo usli, otišlo smo po kodere i izašli. Nalazilo smo se u centi New Yorka. Zaustavim taksi. Stavimo kodere u gepek i uđemo u njega. Kažem adresu gdje idemo i taksista klimne glavom.
Sara:„Markuse prelijepo je."
Markus:„Znam. Zato sam te i doveo ovdje."

Sara:„Jebeno ti hvala!"
Vrisne, te me zagrli.
Osjetio sam opet njen miris.
Miris koji me tjera na grijeh.
Ne samo mene, nego bi i na grije tjeralo druge vampire.
Mogao sam čuti kako njeno srce jako udara od njeno plućno krilo i čeka kada će iskočiti iz njega.
Krv joj je tekla tijelom.
Želio sam da zaboden svoje očnjake u njenu delikatno kožu i da uzmem malo njene krv.
Njene predivne i slatke krvi.
Odmaknemo se nakon par minuta i ona opet počne gledati koru prozor. Opet vrisne kada vid u lijeno smo dijelu New Yorka.
Sara:„Ne mogu da vjerujem! Pa mi smo u Manhattan-u!"
Markus:„Jesmo, Saro."
Sara:„A gdje ćemo živjeti?"
Markus:„Kupio sam stan za nas dvoje."