-nagla odluka-

76 2 0
                                        

Sara:„Ne bi me trebao voljeti? Zašto Leone?"
Leon:„Jer ti voliš njega. Nema veze. Znao sam šta me čeka. Hoćeš li me pustiti unutra?"
Sara:„Leone povrijeđivaš me."
Leon:„Kako te povrijeđivam? Samo mi to kaži."
Sara:„Svojim riječima. Boli me srce kada čujem te rijeci. Rekla sam ti volim te, ali kao prijatelja."
Rekla sam mu i Leon me pogleda. Njegove oči bile su suzne. On plače. Zagrlim ga.
Sara:„Hoćeš li do McDonald's-a?"
Upitam ga i začujem njegiv smijeh.
Leon:„Ne. Kasno je, a ti ionako nisi dobro. Idi spavaj."
Sara:„A gdje ćeš ti?"

Pogleda u mene i povede me unutra. Zatvori vrata balkona i uvede me u moju sobu.
Leon:„Nije bitno. Ti ćeš sad ići leći spavati. Sutra imamo rano let."
Klimne glavom i on izađe iz sobe. Legnem na krevet i počnem plakati. Šta sam ja to Bogu zgriješila? Prvo Markus, pa sad Leon šta je slijedeće? Glasno sam jecala i plakala. Nisam vise imala snage. Dva muškarca koja volim najviše na svijetu nisu uz mene. Jedan od njih je mrtav, a drugi je ljut na mene. Prvog sam voljela i dalje ga volim i to neće niko promijeniti. Leona volim kao prijatelja.

Helena:„Mogu li ući?"
Upita me Helena i ja se podignem.
Sara:„Uđi Helena."
Sjedne pored mene na krevet i uzme moju ruku u svoju.
Helena:„Leon i ti ste posvađani?"
Sara:„Jesmo Helena. Oboje smo krivi."
Helena:„Ne znam šta da ti kažem. Saro ti trenutno patiš zbog Markusa. Tvoja ljubav je mrtva."
Sara:„Znam Helena. Ali jednostavno....ne znam. Pusti me da plačem i da ga sjećam. Da se sjećam svim naših trenutaka."
Helena me zagrli i ja ponovo zaplačem. Ovako me je i on grlio. Davao mi poljubce u tjeme kosu. Ljubio me po licu i govorio lijepe rijeci.

Markus je bio nježan i dobar prema meni. Brinuo se o meni i ostalo. Bio je moje savršenstvo.
Helena:„Sad spavaj."
Polegne me na jastuk i ja zaklopim oči.
✺Jutro✺
Probudila sam se zbog dernavje koja je vladala. Ustanem iz kreveta i odem u dnevni boravak.
Sara:„Šta se dešava?"
Protrljam oči i oni pogledaju u mene.
Ema:„Ti si kriva sto se ubio!! Kurvo jedna!!"
Sara:„Kako ja mogu biti kriva? Ti si ta koja je mene napadala, a on me je branio."
Ema:„Kurvo!! Trebao je mene voljeti!! I trebao se zbog mene ubiti!!"
Stanem ispred nje i pogleda me.

Sara:„Jesi li završila?"
Ema:„Jesam."
Nisam vise čekala. Moja ruka je poletila prema njenom licu i udarila je po obrazu.
Sara:„Sljedeći put ćeš paziti kako trebaš pričati sa mnom jer ja ti nisam igračka. Znaš. A orava kurva si ti."
Rekla sam joj i još jednom je udarila. Ne zaslužuje da živi mala prokleta.
Odem u kuhinju i napijem se vode.
Leon:„Onaj let je za dva sata."
Samo kojem glavom i odem u sobu da se spremim. U kofer sam spremila svega par svojih majci i hlača i onda otišla u Markusovu sobu. Iz ormara izvadim njegove duksericu koje je nosio.

Jednu prijeđem svom nosu i udahnem duboko njegov miris. Nedostaje mi. Jebeno. Stavim u kofer i zatvorim ga. Obučem njegovu trenerku i duksericu. Pogledam se u ogledalo. Kosa mi je bila neuredna. Podočnjaci do poda. Lice nabuhlo od plakanja. Ne planiram se šminkati. Markus nije volio šminku. Vise je volio moje prirodno lice, nego moje našminkano. Osmijehnem se i izađem iz sobe vukući kofer za sobom. Leon dođe do mene i uzme kofer i iznese se ga iz stana. Izađem iz stana i zaključam ga. Možda se vratim u New York nakon Los Anđelasa.

Primjetim žuti taksi ispred zgrade i uđem u njega. Leon je sjeo pored mene, a Helena pozadi. Taksista je vozio tamo gdje mu je rečeno, a misno prozborili po koju rečenici.

Žar poljupcaStories to obsess over. Discover now