Žar poljupca

-pojava vampira-

Slatko se nasmije i ja je poljubim u obraz.
Sara:„Gladna sam."
Markus:„Hoćeš li da ti nešto napravim?"
Sara:„Ne. Želim nešto slatko."
Markus:„Želiš slatko, dobit ćeš slatko."
Podignem je sa sebe i stavim na njeno mjesto.
Markus:„Idem samo do prodavnice."
Obučem svoju duksericu i izađem iz stana. Uđem u lift i pristanem dugme za prvi sprat. Kada začujem pip, izađem iz njega i krenem lagano prema prodavnici. Kako sam se sve vise i vise približavao prodavnici nanjušio sam krv. Skrenem putem gdje sam mirisao i ubrzo se nađem ispred žene koju su prebili. Moje ovi pocrvene i očnjaci se pojave. Dođem do nje. Poližem njen vrat i zaboden svoja dva očnjaka u nju. Isisem njenu prelijepu krvi iz nje i ostavim je na podu. Poližem krv oko usana. Oči se vrate u smeđu boju, a očnjaci nestanu. Odem do prodavnice i vratim se u stan. Ostavim kese na pod i skinem duksericu sa sebe. Osjetim nečije dvije duke kako me grle, te se okrenem i ugledam Saru.

Markus:„Pozeljala si me?"
Sara:„Jesam."
Markus:„I ja sam tebe."
Poljubim je u tjeme i ona uzme kese i ode u dnevni boravak. Sjednem na crni kauč i zagledam se u nju. Slatko je jela i bila je zamrljana oko usana. Priđem joj i vrhom palca skinem čokoladnu mrlju.
Markus;„Bila si musava."
Sara:„Pa si odlučio da ti to riješiš?"
Markus:„Mogao sam ja to riješiti i bez toga.

Sara:„Kako si mogao riješiti?"
Markus:„Jednim malim poljubcem."
Sara:„Pa sto nisi?"
Markus:„Evo ne znam."
Pogleda u mene i prinese mojim ustima komad cokalade. Otvorim usta i ona ubaci. Odem u kuhinju da napravim ručak.
Iz frizidera izvadim namirnice i stavim ih na pult. Polako počnem pripremati i Sara sjedne za barsku stolicu.
Sara:„Zgodan si."
Prevrnem ocima i nastavim da pravim jelo.
Sara:„Ja bih rekla 'hvala'."
Markus:„Ja ne bih rekao."
Šta mi je sad. Pa bio sam normalan.
Stavim jelo ispred nje i vratim se na kauč. Uzmem daljinski i uključim televizor. Nađem film i ostavim ga da ga gledam.
Sara:„Večeras spavam u svojoj sobi."
Samo slegnem ramenima i nastavim da gledam.
.............

Prošla je ponoć i vrijeme da idem u šumu. Obučem se i tiho izađem iz stana, zaključavajući ga. U gradu sam bio normalna čovjek. Dođem ispred ulaza u sumu i osvrnem se oko sve da vidim imali ikoga. Kada vidim da nema lagano uđem. Suma je previše mračna i tiha, ali u ovo vrijeme životinje idu u lov. U daljini uočim vuka. Polako se sakrijem iza drveta i nastavim posmatrati vuka. On je ulovio zeca, a ja ću uloviti njega. Vampirskom snagom odem do drugog drveta i sve dok nisam došao do drveta gdje je bio vuk. On me uočio i zarezao na mene.

Markus:„Ne možeš biti veća životinja od mene."
Kažem i napadnem vuka. Svije očnjake zabode u njegiv vrat i polako isisavam njegovu krv. Krv životinje. Najviše bi volio njenu krv.
Za koju znam da je ukusna. Izvadim očnjake iz vuka i ostavim ga na pod. Pa postao sam ubica. Istina ja sam vampir star dvijestotrideset godina.
Ali dosadilo mi je ovo. Danas sam ubio nedužnu ženu umjesto da sam pomogao, a sada sam ubio jadnoga vuka. Obrišem se oko usta i izađem iz šume.

New York je bio objasan mjesečinom i milion malih zvijezda. U parku sjednem na jednu klupu i počnem razmišljati. Da li da kažem Sari da sam vampir? Šta ako me ostavi?
Ne želim biti bez nje.
Bez njenog mirisa.
Bez njenog pričanja.
Bez njenog jedenja.
Ne mogu biti bez nje.
Ali ja sam opasan po nju.
Mogu kad-tad poluditi i isisati svu krv iz nje i može biti mrtva.
Odmahnem glavom i pogledam u nebo. Zvijezde kao da su mi davala znake 'reci joj. Moraš.'
Strah me. Ostanem sjediti na klupi i još malo razmišljati. Definitvno ima da joj kažem. Pa ne mogu zauvijek kriti od nje. Ustanem sa klupe i krenem prema zgradi. Otključam stan i uđem u njega. Ključeva ostavim na mali stolić u predvorju i skinem duksericu sa sebe.

Sara:„Markuse, gdje si bio?"
Upali svjetla i okrenem se prema njoj.
Markus:„Išao sam malo prošetati. Znaš....bilo mi je dosadno."
Sara:„Markuse...", priđe mi bliže i podigne moju glavu. „Odakle ti krv?! Nisi se valjda potukao sa nekim?!"
Počela je mahati rukama. Uzme njene ruke i spustim ih dole. Obrišem se oko usađen i tek sam vidim da mi je ostalo malo krvi.
Markus:„Nisam se potukao Saro."
Sara:„A odakle ti krv?! I to još oko usne?! Markuse, šta krijes?!"
Derela se na mene i imala je svo prav da se dere. Svoje ruke stavi na moja prsa kako bi se malo smirile. Uhvatim je za struk i zagrlim je. Omota svoje duke oko moga vrata.
Sara:„Ja....Izvini Markus."
Markus:„Za šta tačno ljepotice?"
Sara:„Sto sam se derala na tebe."
Markus:„Nema veze. Sad dođi da ti nešto kažem."
Krenem da idem ali ona me zaustavi. Okrenem se prema njoj.
Sara:„Ponesi me do sobe."
Dođem do njena i malo se spustim. Skoči na moja leđa. Uhvatim je gdje su bedra i ona svoje ruke stavi oko moga vrata kako ne bi skliznula.

Uđem polako u sobu i spustim je na krevet. Otvorim prozore i sjednem. Ona je već gledala u mene i čekala da kažem sto trebam. Progutam tešku knedlu i podignem glavu prema njoj, te uzmem njene ruke u svoje.
Markus:„Saro....znam da me voliš i znam da si mi obećala da me nečeš ostaviti, ali ja nisam siguran u to nakon ovoga sto ti kažem."
Ona me gledala sam malo strahom u ocima, ali i dalje je tu bilo ljubavi i brige.
Sara:„Markus, nikada te ne bih ostavila. Šta se sada dešava u toj tvojoj glavi? Samo mi kaži. Vjeruj i da je najgore, neću te ostaviti."
Stisnem njene ruke i nastavim.
Markus:„Znaš da je moj pravi otac umro i ja sam ti rekao da je umro od infrakta. Ali nije od toga.
Prije nekih četiri godine, otac mi je nešto rekao sto nisam znao i to u vezi ovoga prstena, zašto mi ga je dao i zašto mi je rekao da ga stalno nosim."
Sara:„Rekao si da ti je djed dao prsten."
Markus:„Lagao sam, nije mi ga on dao. Moj otac je zapravo....bio vampir."
Sara:„Kako misliš vampir?!"
Podigne malo glas i nastavi gledati u mene.
Markus:„Njegov otac, moj djed je bio vampir i to je naslijedio od njega. Tu noć kada mi je davao prsten...rekao mi je....."

Kako sad da joj kažem. Ne mogu. Strah me.