Žar poljupca

-plakanje-

Leon:„Kao sto znaš jako smo dugo prijatelji i ja sam prije par dana počeo da osjećam nešto za tebe....
Sarom ja sam zaljubljen u tebe i volim te."
U čudu ga pogledam. On je zaljubljen z mene?! Zato on meni pruža utjehu j sve te stvari.
Sara:„ Koliko si dugo već zaljubljen u mene? I sam znaš da sam ja u drugoga zaljubljena."
Leon:„Jedno tri godine?"
Izbacim oči. Tri godine? Ali ja nikada nisam primjetila to iako mi je davao znakove. Lupnem se po glavi i zagrlim ga. Glupa sam.
Sara:„Leone, Izvini, nikada nisam mogla znati."
Leon:„Nema veze. Ti voliš Markusa."
Sara:„Da volim i njega, ali volim i tebe. Kao prijatelja, Leone."
On klimne glavom i odmaknemo se. Sad se osjećam toliko usrano i loše. Izađemo iz vode i sjednemo na pjesak. Gledala sam u nebu, tačnije čas u nebo, čas u Leona.
Leon:„Hoćemo li krenuti?"
Sara:„Hoćemo."
Ustanemo sa pijeska i krenemo prema mojoj kući.

***

Leon me isprati čak do kućni vrata i zaželio mi laku noć. Blago sam se nasmijala i ušla u kuću. Smjestila sam se lijepo u krevet i zaklopila oči. Ne mogu spavati. San mi ne solazi na oči. Ustanem iz kreveta i izađem na terasu, te sjednem na stolicu.

ᏜJutroᏜ
Probudila sam se jer se moja mama blago derala da ustanem. Malešku je došao po mene i trebamo krenuti. Uzmem svoj kofer i siđem na donji sprat.
Sara:„Mama, čujem te još uvijek."
Prevrnem očima i zagrlim je. Nedostajat će mi.
Markus:„Daj mi kofer."
Pružim kofer prema njemu i on ga uzme.
Mama:„Opet si ljuta na njega?"
Sara:„Briga te."
Zagrlim ne zadnji put i izađem iz kuće. Uđem u Markusovo auto. Glavu naslonim na prozor.

Sara:„Prvo idemo po Helenu."
Rekla sam i nastavila šutiti. Ne znam šta mi je u zadnje vrijeme ali.... Markus je ispred njene kuće zaustavio auto i okrenuo se prema meni.
Markus:„Zbog čega si ljuta na mene?"
Sara:„Da li je bitno?"
Markus:„Saro, bitno je. Jer ja želim da popravim naš odnos, a ti ga pogoršavaš."
Suze mi se skupe u ocima, te zagrižen usnu kako ne bih zaplakala. I ja sam kriv.
Sara:„A znaš li zašto?"
Odmahne negativno glavom i na nastavim.

Sara:„Zato sto si prestao obraćati pažnju na mene. Non-stop si sa Emom, samo pričaš o njoj i ne šutiš. Kad sam sa Vama, ja ne postojim u tom trenutku. Markus još nešto glup si. Svaki put kada te prevari ti joj se vratiš."
Krenem da zaplačem ali odustanem kada vidim Helenu kako ide prema nama, a sa njom Ema. Prevrnem ovima i izađem iz auta. Zagrlim Helenu dok Emu nisam.
Ema:„Gdje ko sjedi?"
Sara:„Ja sjedim pozadi."
Helena:„I ja isti. Znaci ti sjediš do sviga momka."
Ema se vsjestacki nasmije i uđe u auto. Ubicu se.
Helena:„Ne obraćaj pažnju na nju."
Tiho mi je rekla dok smo sjedala. Ponove pokrene auto. Gledala sam opet kroz prozor.

Helena:„Ema pusti malo muzike."
Klimne glavom i pusti neku pjesmu. Zaklopim uši jer je pjesma užasna ali ništa.
Markus:„Ema smanji, Sara ne podnosi takvu vrstu pjesama."
Smanjila je i izbinila se.
Sara:„Hvala Markus."

Došli smo na aerodrom.
Ema:„Markuse, uzmi moj kofer."
Sara:„Misliš kofere."
Markus dođe do mene i uzme moj kofer.
Uzme me za ruku i povuče.
Sara:„Gdje me vodiš?"
Markus:„Ideš sa mnom u avion."
Nasmijem se i prođemo kontrolu. Predamo kofere i krenemo prema getu. Uđemo zajedno u avion i nađemo naša sjedišta. Ja sjednem do prozora, a on do mene.
Sara:„Zašto si to uradio?"

Markus:„Ne mogu Eme podnijeti. Prekidam sa njom."
Zbunjeno ga pogledam i onda okrneme glavu prema sjedištima gdje vidim Helenu i Alexa, Emu i Leona. Naslonim glavu na njegovom rame.
Markus:„Slobodno spavaj."
Sara:„Ne spava mi se. Samo mi je dosadno."
Markus uključi tabelt koji se nalazio na sjedištu u pusti neko film. Blago se nasmijem i ugnjezdim kod njega. Ruku spusti na moja leđa i pomazi me po njima.

Sara:„Da li smo zajedno u sobu?"
Upitam ga i podignem pogledam prema njemu.
Markus:„Jesmo, zašto pitas?"
Sara:„Ne smiješ vise ni pitati."
Namrstim se i on se nasmije. Moj nos je bio naboran. Dodirne ga svojim prstom i glasno se nasmijem.
Markus:„Ljudi spavaju."
Sara:„I šta ćemo sada?"
Markus:„Tiho pričati. Samo malo, a znaš li ti kako se tiho priča?"

Odmaknem glavom i on se blago nasmiješi. Spusti svoje lice do moga i spusti usne na moj obraz. Zacrvenim se i spustim glavu. Svoj dlan postavi na moju bradu i podigne je. Moje oči su se stopile sa njegovima.
Markus:„Slatka si, paradajzicu."
Sara:„Paradajzicu? Neka, neka!"