» On je htio umrijeti za nju, a ona je naučila živjeti zbog njega. »
________________
Ja, Davina Sawyer, znam da ću umrijeti uskoro. I odlučila sam slijediti svoje snove bez obzira koliko dalekim se činili. I k vragu, moj djed se prije smrti pobrin...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Žalost. Oplakivanje nekoga nakon smrti. Ovog trena znam da je to ustvari, samo ljubav. To je sva ta emocija koju želite dati, ali ne možete. Sva ta nepotrošena ljubav skuplja se u kutovima očiju, u središtu vašeg grla i u praznom kutku srca. Žalost je samo ljubav koja nema kamo ići.
U hladnoj sobi odvjetnik u elegantnom, tamnoplavom odijelu recitira djedovu oporuku, ali ja ga ne čujem. Čujem samo otkucaje svog srca koji nekamo žure i tjeraju krv u mojim venama da bijesni. Zašto on? Zašto me osoba koju sam voljela najviše na svijetu morala napustiti? Nakon njegove smrti, počinjem vjerovati u onu izreku „Iz vrta ubereš najljepšu ružu, isto tako Bog uzima najdivnija bića k sebi." Jebena istina, jer moj djed je ona vrsta čovjeka kakav se rađa jednom u nebrojeno puno godina.
Majka, otac i brat utapaju tugu u suzama, jecajima i žalosnim očima dok sve što ja čujem i vidim je onaj djedov zarazni smijeh, šale i doskočice, vrijeme provedeno zajedno, savjeti i kritike i njegove posljednje riječi koje mi je uputio preko telefona: "Davina, jednog dana ćeš opasno promijeniti svijet jednog muškarca na bolje. Upoznati ćeš ga i shvatiti zašto s nijednim do sada nije uspjelo."
Upravo zbog te rečenice sam se zabrinula za njegov zdrav razum jer tko bi, pobogu, htio izaći sa mnom? Običnom, prosječnom, blijedom djevojkom koja sliči na kopiju monotone i beživotne Belle iz Sumraka, ali u plavokosom izdanju. Moja najbolja prijateljica Tara kaže da se previše trudim pronaći onog pravog. Moja majka tvrdi da sam previše izbirljiva. Tata kaže da moram biti svoja jer sam takva posebna i jedinstvena. No, ja ne nalazim nikakve kvalitete po kojima bih se izdvajala iz mase, osim možda činjenice da umirem i izazivam sažaljenje. Odjednom sam svima draga. Zato sam prestala to spominjati drugima. Za njih sam samo mlada djevojka s cijelim životom ispred sebe i odličnom plaćom.
Problem je u tome što nakon šest mjeseci redovitog izlaženja počinjem shvaćati da baš u tome nisam dobra. Zapravo, sudeći po tome koliko je mojih prvih izlazaka rezultiralo drugim izlaskom, propali sam slučaj. Nije riječ o tome da ne mogu pronaći nikoga tko bi izašao sa mnom. Problem je u onome što slijedi – samom izlasku. Uvijek nekako uspijem uprskati ili se zapetljati u sitnim lažima koje izgovaram kako bih se svidjela muškarcima i prezentirala se savršenom. Uzmimo na primjer, moj izlazak s predivnim, pametnim Olegom, isklesane čeljusti i čvrste stražnjice. Posjeduje vlastitu tvrtku za odnose s javnošću, a u slobodno vrijeme se bavi streljaštvom. Kako bih mu se svidjela, slagala sam mu da sam bila prvakinja u srednjoškolskoj ligi, iako praktički jedva održavam ravnotežu na nogama. On sav oduševljen me izveo na mjesno natjecanje kako bih mu mogla pokazati svoje sposobnosti...Da skratim priču. Zamalo sam ga ubila sa strijelom.
"Gospođice Davina, slažete li se s navedenim stavkama iz oporuke?"
Piskutavi i izrazito iritantni glas pedesetogodišnjaka vrati me u stvarnost. Omamljena od lijepih sjećanja na provedeno vrijeme s mojim voljenim starcem, kimnem glavom ne znajući na što pristajem.
