ᴋᴏᴍᴀᴅɪᴄ́ ʀᴀᴊᴀ ☑️

6. poglavlje

Napij se. ✔️

Učinila sam to. Popila sam skoro cijelu bocu crnog vina kojeg je djed godinama čuvao u godinama. Prva čaša je bila užasna, kao i druge dvije. Ali poslije njih, ta crvenkasta tekućina samo je ležerno klizila niz grlo. Osjećam se poletno, smireno i sve mi je urnebesno smiješno. Koliko je to dobra stvar toliko je i loša. Ne pomaže mi u odabiru haljine za vjenčanje jer si u svakoj izgledam kako se i osjećam – smiješno.

Ne paničarim. Ne. U kući je ratna zona, ali sam opuštena. Eksplozija odjeće? Pod kontrolom.

Pogledam se u kičasto zrcalo koje je nekoć pripadalo baki, kuneći se da je to posljednja odjevna kombinacija koju isprobavam. Problem nije da nemam što obući, već nemam pojma za što se oblačim. Jednostavno, civilno vjenčanje, ili pak elegantno i raskošno?

"Budi spremna točno u šest sati!"

To je sve što mi je nevolja rekla. Zašto nisam dobila više detalja – ne znam. Ono što znam je to da je ovo velika pogreška. Lorenzo i ja par? Ajme! Ne, ne i ne.

Prvo, lagat ću. Mrzim laži. Izgovarati ih i dobivati. Drugo, ne želim ni pomišljati kako će sve ovo završiti. Sigurna sam da Lorenzo i ja nećemo moći glumiti kako se volimo. Dovraga, jedva se podnosimo. Uz sve to, pripita sam. Kada se sve to zbroji dobijemo dobitnu kombinaciju za katastrofu. Drugim riječima, sklopila sam dogovor s vragom. S čovjekom za kojeg nisam ni u najluđim snovima mislila – a imam vrlo maštovite snove – da će mi trebati ili ja njemu. A ispostavilo se drugačije. Predosjećam katastrofu!

"Luda si, Davina."

Prekršim obećanje i šlampavo se izvučem iz zlatne, dugačke i šljokaste haljine i bacim je na krevet da pravi društvo hrpi ostalih krpica.

"Što je meni ovo trebalo?"

Otvorim ormar i posegnem za laganom i lepršavom nježno ružičastom haljinom. Moja najdraža. Ta haljina mi vraća sjećanja na sve moje propale spojeve u zadnjih šest mjeseci. Ali ovo nije spoj, ovo je zadatak koji moram obaviti. Zašto se uopće trudim izgledati lijepo za kretena poput Lorenza?

"Ova haljina je prelijepa da je uništavam zbog njega."

Skinem se ponovno. Osvrnem se oko sebe. Odjeća je posvuda: na podu, krevetu, sofi, stolici, a par komada tigrastih tkanina je završilo i na velikom cvijetu u kutu sobe. Inače uredan dom, dekoriran s bijelo-plavom kombinacijom uz pokoji dodatak boho ukrasa, sada izgleda kao bojno polje na svom samom vrhuncu s palim vojnicima. Želim vrištati. Mrzim neorganiziranost i kaos.

Navlačeći na sebe ogrtač izvadim mobitel iz ladice. Dva su sata preostala do zakazanog dogovora, a ja sam bespomoćna i kako stvari stoje, idem gola na vjenčanje. Glupa sam jer nisam pitala kako se moram obući. Nemam čak ni Lorenzov broj mobitela da mu pošaljem poruku uz par neprijateljskih emojija, da mu dam do znanja što osjećam prema njemu. Za svaki slučaj.

Hvala Bogu pa imam kompjutersko pamćenje i ispred očiju mi lebdi email za narudžbe s Isabellinog štanda. Ipak možda i nisam toliko pijana. Odlučim ne gubiti vrijeme pa otvorim laptop.

Od: Za: Naslov: HITNO

Lorenzo, što se tiče našeg zadnjeg razgovora, ja i dalje čekam detalje vezane za naš sastanak. Smatram da nemam dovoljno informacija što može dovesti do neuspjeha našeg dogovora. Javi mi se čim stigneš.

Lijep pozdrav, Davina.

Smješkajući se pritisnem tipku pošalji. Zadržim pogled par minuta na ekranu u nadi da će mi odmah odgovoriti. Nakon petog osvježavanja email-a, osmijeh je nestao. Nakon sedmog, male kapljice znoja počinju izbijati na mom čelu što s obzirom na to da sam zamotana u zimski ogrtač nije čudno.