Dani su prolazili prebrzo jedan za drugim. Sve je bilo dobro. Lijepo. Savršeno, štoviše, nestvarno. Davina i ja. Jednom neprijatelji, a sada smo i više od prijatelja. Po prvi put osjećam kako pripadam negdje. Budim se svako jutro sa svrhom da je vidim, da osjetim njezine prste isprepletene s mojima, da je poljubim i da joj pomognem oko kuće. Je li ovo veza? Ne znam. Ponašamo se kao da je, ali nijedno od nas dvoje još to nije priznao na glas. Koliko god je osjećaj divan, toliko je i strašan. Bojim se da bi sve ovo moglo nestati jednim pucketanjem prstiju. Dovoljan je jedan loš potez ili jedna boca alkohola previše mog oca da me izbaci iz takta i vrati starog Lorenza. Nepromišljenog, ljutog, bijesnog i ogorčenog. Koliko god ga potiskivao u sebi i govorio si da sam sada drugačiji, on je tu – nevolja Lorenzo – i čeka opravdani razlog da ispliva na površinu. To sam ja i ne mogu se promijeniti, ali se želim poboljšati.
Trudim se. Zbog nje. Moje dosadnjakovićke koja me i dalje izbacuje iz takta. Nema dana a da se ne porječkamo radi neke gluposti.
"Enzo, kako si to zasadio sjeme? Izgledat će užasno kada izrastu ruže. Trebao si ostaviti točno dva metra razmaka između svakog grma! I u jedan red najviše sedam komada!"
"Zašto nisi posložio ručnike po bojama i veličini?"
"Puši vani!"
"Nisi me poljubio odmah kada si došao!"
"Danas neću moći u šetnju, moram obrisati prašinu sa sredstava za čišćenje!"
Ali volim naše svađe jer uvijek završe mirenjem, maženjem, dugim i strastvenim poljupcima od kojih mi klecaju koljena, a drugi organi mi se bude. Nisam siguran koliko ću dugo još moći izdržati. Želim je toliko prokleto jako. Prošla su devedeset dva dana od kako potiskujem ovaj svoj životinjski nagon. Ponekad mi dođe da joj rastrgam tkaninu s haljine kako bih imao bolji pogled na to pomalo mršavo, ali meni savršeno tijelo. Ponekad mi usred maženja ruka zaluta na nedozvoljena mjesta. Ona se samo zahihoće i kaže: „Lorenzo, prebrzo je. Nisam spremna." Malo sutra prebrzo! Ovaj muškarac je već više od devet mjeseci na suhom!
Nije ni ona nevinašce. Izaziva me zavodničkim pogledima, pa grize usnice gledajući me požudno, ponekad čak odjene tange kada bojamo pa kada se popne na ljestve, imam savršen pogled na malu, tvrdu i čvrstu stražnjicu poput nedozrele breskve. Puno puta mi gricka vrat, jezikom vlaži ušnu školjku i mazi moja prsa, a kada je prilijepim uza zid zbog izazivanja, izmigolji se poput zmije s ponosnim osmijehom na licu. Izluđuje me svojim ponašanjem! Sa svojim nevinim tijelom ponajviše. Ali, taj karakter! Dragi Bože! Iako se promijenila se od one večeri na plaži i poljupca nakon krađe. Dobro, ona misli da je bila krađa, ali ja sam, kada nije vidjela, ostavio tih par eura sa strane s porukom. Bila je toliko uzbuđena i sretna jer je mislila da radi kriminalno djelo da sam joj ispunio tu želju. Osim toga, osjetio sam potrebu da se na neki način odužim Pepitu za slomljeni nos.
Promijenila se. Manje je uštogljena, smije se, pleše, naučila je plivati i usudio bih se reći: napokon živi punim plućima. Mislim da je ja mijenjam. Ne samo nju, već i njezin pogled na život. Nadam se da je to dobra stvar jer ja nikome ne bih trebao biti uzor, ponajviše ne želim biti njoj. Ako izuzmemo tvrdoglavost, brbljanje i bolesnu organiziranost, Davina je slatka, draga i predivna djevojka koja nije imala hrabrosti činiti stvari kojih se plaši i ne želim to pokvariti. Za mene je ovako nesavršena baš savršena.
No jedno jutro dok smo se spremali da napokon završimo s bojanjem kuće, opet joj je pozlilo kao onog dana na plaži. Ponovno sam imao onaj zastrašujuće loš osjećaj straha i neznanja. Ona je, naravno, koristila vrućinu i manjak kilograma kao izgovor. "Anemična sam. Fali mi željeza i to je sve. Ne brini, dok si ti pored mene sve će biti dobro." Rekla je tada. Zamalo sam i povjerovao, ali gledajući je sve češće blijedu, krhku i s podočnjacima, znam da mi nešto prešućuje. Ne zvao se ja Lorenzo Basso, ako ne otkrijem što. Ne znam zašto imam loš predosjećaj. Srce mi govori da je nešto veliko u pitanju. Nešto što mi se neće svidjeti.
YOU ARE READING
ᴋᴏᴍᴀᴅɪᴄ́ ʀᴀᴊᴀ ☑️
Romance» On je htio umrijeti za nju, a ona je naučila živjeti zbog njega. » ________________ Ja, Davina Sawyer, znam da ću umrijeti uskoro. I odlučila sam slijediti svoje snove bez obzira koliko dalekim se činili. I k vragu, moj djed se prije smrti pobrin...
