» On je htio umrijeti za nju, a ona je naučila živjeti zbog njega. »
________________
Ja, Davina Sawyer, znam da ću umrijeti uskoro. I odlučila sam slijediti svoje snove bez obzira koliko dalekim se činili. I k vragu, moj djed se prije smrti pobrin...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
- doniraj sve moje stvari ✔️
- pripremi zabavu dobrodošlice
- oboji kuću u bijelo ✔️
- napij se ✔️
- zasadi vrt crvenim ružama ✔️
- šetaj uz obalu svaku večer ✔️
- vodi ljubav prvi put ✔️
- stavi piercing
- pretvori donji kat kuće u slastičarnicu
- promijeni boju kose
- nauči plivati ✔️
- zaljubi se ✔️
- udaj se za tu osobu
- idi na krstarenje svijetom
Još je malo stvari na popisu koje moram učiniti, ali i tako malo vremena. Doktor Jones kaže da mi je srce slabije svakog dana. Slabo je, ne samo zbog zdravstvenog stanja, već i zbog njega, Lorenza.
Ležim na bolničkom krevetu i ne mogu skrenuti misli ni na što drugo. Izigrana sam, izdana na najgori mogući način. Ne mogu vjerovati da se cijelo ovo vrijeme, koje smo proveli zajedno, on igrao sa mnom. Bio je sa mnom zbog novca, a ja sam glupača pala na to. I onda moj djed Adam... nepojmljivo je i pomisliti da bi dobar čovjek poput njega učinio tako nešto. Ne mogu vjerovati da je to učinio meni, svojoj tortici. Potplatiti nekoga da bude sa mnom je užasno, ružno i slama mi već ionako umiruće srce.
Zaljubila sam se istinski u Lorenza, cijelog njega. Stvarno jesam, iako sam oduvijek mislila da ne postoji srodna duša za mene na ovom svijetu.
Nisam samo zavoljela najbolje od njega, poput načina na koji mu oči osvijetle cijelu sobu kada uđe, načina na koji me taj očaravajući osmijeh tjera da se i ja smijem, kako moja mala ruka savršeno paše u njegovu, kako se uvijek pravi da je neki frajer, a ustvari je duša, način na koji mi zvuk mog imena s njegovih usana budi leptiriće ili način kako mu se tijelo senzacionalno kreće.
Zaljubila sam se u cijelog njega. U vidljive i nevidljive ožiljke, u njegov sarkazam. Volim ga i kada se usred noći osjeća bespomoćno zbog sestre, kada plače, puši i krade. Zaljubila sam se u njegov način iskazivanja ljutnje i spoznaju da ponekad samo želi biti sam. Volim kada se trudi ispeći kolače, iako nema pojma, kada se naljuti na mene jer čistim sredstva za čišćenje i što sam previše organizirana ili kako on kaže, imam previše robotskih karakteristika.
Zaljubila sam se u cijelog njega. U dobru i lošu stranu, ali to sve nema nikakvo značenje ako on ne osjeća isto. A vjerujte mi, nema goreg osjećaja od neuzvraćene ljubavi. Zapravo sam više ljuta na sebe, nego na njega. Nisam si smjela dopustiti ovo. Ne, kada znam da ionako neće potrajati. Raskid sada ili smrt za par mjeseci... isto je. Možda je i bolje što je završilo ovako. Da, sigurno je bolje, ali zašto onda plačem toliko da mi za tu svrhu treba kabanica? Zapravo, znam zašto. Plačem zato što, od kako sam čula Isabellin i njegov razgovor, a zatim završila u bolnici, Lorenzo nije imao hrabrosti doći nijednom. Ovdje sam već tri dana na promatranju i danas bih trebala kući, ako sve bude uredu. Ne bih ga pustila da mi objasni, naravno da ne jer je sve jasno, ali voljela bih znati da je barem htio pokušati. Ovako sam sigurna da je cijelo vrijeme glumio, a sada kada je otkriven, nema više razloga biti uz mene. Bože, kako sam bila glupa! Ne, još sam glupa, jer unatoč svemu, volim ga i dalje.
