8. poglavlje

389 65 42
                                    

Grlo mi je suho i ne mogu progutati svoju odvažnost. Upravo sam ponudila sto eura za nekoga. Za slobodnog muškarca koji nije Lorenzo. Taj slatki stari muškarac uputio mi je najiskreniji osmijeh večeras. Koliko se god osjećam krivom zbog svojeg lažnog dečka, uzvratim mu osmijeh.

Pokušavam kontrolirati oči da ne skoče na nevolju koja stoji lijevo od starca. Moram se opustiti. Netko će sigurno ponuditi više za ovog dragog starca. Samo je trebao malo poticaja i veselja. Upravo sam to učinila. Nakon pet minuta opet.

Davina, koncentriraj se na Enza!

"Dame i gospodo, tko nudi tristo eura za Jamesa?" čujem Klarin glas preko zvučnika. Ne vidim nijednu ruku u zraku. Kvragu!

Čovjek za kojeg se natječem je Maxov djed. Stoji na pozornici sa sijedom kosom, pogrbljenim leđima od godina, izgledajući kao da je slučajno zalutao među jake, mlade i kršne mladiće. Nasmije se, zadovoljan što ima priliku samo stajati na pozornici. I što je dobio jednu ponudu – moju. A to je loše. Loše. Loše. Ja sam ovdje da osvojim Lorenza. Ne muškarca koji je, po Klarinim riječima, udovac koji traži drugu šansu, ne za ljubav, već da se malo opusti u ugodnom društvu.

Isuse, odvest ću ga na večeru nakon ceremonije, ako treba. Nisam sposobna stajati ovdje i ne raditi ništa osim gledati u starca koji me toliko podsjeća na mog pokojnog djeda Adama.

Klara nastavi iznositi detalje o Jamesu: "Gospodin James voli večere uz plažu i svijeće, te vjeruje kako sam sebi kreira sudbinu."

Starčeva glava klone. Opet, nema nijedne ruke u zraku. Sranje. Sranje. Ne mogu pogledati Lorenza u oči. Sigurna sam da je bijesan. Ispričat ću mu se kasnije.

"On je bivši profesionalni vozač formule. I dalje posjeduje Ferrari za koji kaže da će dobro doći za spoj."

Krajičkom oka pogledam u pet žena koje su nakon date informacije izgledale malo više zainteresirane za spoj u sportskom autu. Osjećam trenutno olakšanje. Moj pogled potraži Lorenza. Nije mi trebalo puno da ga pronađem. Dah mi zastane od prizora. Glupi smoking. Nije mi jasno zašto izgleda tako dobro, a nema nijednu fizičku karakteristiku koju tražim u muškarcu.

Aukcija za Jamesa se nastavlja u pozadini dok se moje oči susreću s Lorenzovim. Sužene su. Vjerojatno mi govore koji vrag radim. Malu utjehu pronađem u tome što ne izgleda sasvim bijesan. Slegnem ramenima i oblikujem usnama riječi „Žao mi je, okej?" Lorenzove oči se još više suze dok odmahuje glavom. „Nije ti žao." Ogorčena riječima koje je Lorenzo izgovorio, iako ima svako pravo na njih, podignem obje ruke u zrak. Isuse, ovaj muškarac me izluđuje. Na sve moguće načine. Čak i one na koje nisam očekivala u sto života.

"Tristo eura za damu u tamnoplavoj haljini", Klarin glas dopre do mojih ušiju.

Čekaj? Što? Ne! Trepnem pa spustim ruke. Gledam u Klaru kao da tražim potvrdu onoga što sam upravu učinila. Opet sam ponudila novac za Jamesa. Sranje. Vratim pogled prema Lorenzu dok on okreće očima, a usne su mu stisnute u ravnu liniju koja mi je i više nego poznata. Kiselo mu uputim mali osmijeh koji mu, nadam se, govori koliko mi je žao. Nadam se da moj slatki starac ima još jedan brod jer trebam nekoga da ponudi novac za njega!

Klara ponudi sljedeći iznos – opet isto. Ništa. Krivnja mi se vrati zajedno s mrvicom sramote. Lorenzove oči čvrsto su prikovane na meni. „Stvarno mi je žao, kunem se!" Otvaram usta kao idiot samo kako bi nevolja shvatila i pročitala s usana što mu govorim. I stvarno mi je žao što sam idiot.

Lorenzova glava klone, potrese ramena par puta, a jedna mu ruka zauzme mjesto na poleđini vrata. Ne vidim njegovo lice pa nemam pojma što se događa. Kladim se da će se pretvoriti u bijesnog i ljutog Hulka. U pravog Lorenza kojeg ja poznajem. Sada se već stvarno brinem, ali onda Lorenzo podigne glavu s najvećim i najšarmantnijim osmijehom. Preobratio se u muškarca kojeg mi je teško priznati. Onog koji mi jako, jako otežava da ga mrzim. Nasmijao se toliko savršeno da su mi prsti žudjeli da posegnu za mobitelom kako bih ga uslikala i imala dokaz. Kako bih mogla ponovno proživjeti ovaj trenutak u kojem je Lorenzo Basso, netko tko ima mogućnost iznervirati me u sekundi bez riječi, osvijetlio cijeli jebeni krov s osmijehom kojeg je očigledno čuvao zaključanog i daleko od mene.

ᴋᴏᴍᴀᴅɪᴄ́ ʀᴀᴊᴀ ☑️Where stories live. Discover now