Ne znam gdje je Lorenzo spavao prošlu noć. U dnevnom boravku ili je otišao kod Isabelle. Ne mogu zaboraviti onaj pogled koji mi je uputio – prestrašeni i ljuti. Tako je bio ljut. Na mene. Na sebe. Na nas. Trebali smo paziti. Znali smo kakva je naša situacija, a nama je zadnje na pameti bilo da bi se to moglo dogoditi. Nisam sigurna jesam li sretna ili očajna. Te dvije osobito izražene emocije mi struje cijelo vrijeme kroz glavu. Ne mogu otjerati misli da sam malo biće osudila na smrt prije nego što se uopće rodilo. Isto tako ne mogu sakriti blijedi osmijeh na licu kada zamišljam budućnost i malog dječaka ili djevojčicu kako trčkaraju slastičarnicom musavi. Lorenzo je jučer samo otišao nakon tri izgovorene riječi: ne može biti.
Očekivala sam više. Više riječi, više rečenica, nekakvo mišljenje, zagrljaj, poljubac i utjehu da će sve biti uredu. Umjesto toga, dobila sam riječi koje ne znače ništa, a opet znače puno. Nije oduševljen, nije uzbuđen i sretan... prestrašen je i užasnut. Ne krivim ga. I ja sam.
Jutros kada sam krenula na pregled, pojavio se iza stražnjih vrata naše kuće i rekao mi da idemo motorom jer fizički ne izgledam dobro. To su bile njegove riječi. Htjela sam čuti više. Bilo što. Nisam znala što da mu kažem jer ni sama ne znam što je ispravno, a što nije, dok on ne želi reći ono što misli jer zna da bi me povrijedio. Vozili smo se poput dva nijema stranca uz obalu mora. Tek kada smo stigli pred zgradu i sišli s motora, on je isprepleo svoje prste s mojima i nasmiješio mi se time mi pružajući podršku. Dao mi je do znanja da je unatoč svemu tu, uz mene.
Dok ležim na krevetu kod mjesne ginekologinje, hladni gel na trbuhu mi udvostručuje već ionako postojane trnce po tijelu. Kroz odškrinuta vrata gledam u njega. Dlanovima je prekrio lice, a nogama nervozno tapka po pločicama. Ne usudi se pogledati prema meni jer bih tada vidjela sve što osjeća, a toliko se trudi sakriti kako bih lakše podnijela situaciju. On ne shvaća da mi je samo gore ako on šuti.
"Uistinu se vidi plod i čujem otkucaje srca. Trudni ste", doktorica kaže hladno s ravnodušnim tonom glasa. Gdje je nestao osmijeh i ono čuveno čestitam? "Ali s obzirom na vaše ionako nestabilno zdravstveno stanje, moram vas informirati o posljedicama koje mogu nastupiti, ako se odlučite nastaviti trudnoću."
Znala sam ovo, ali svejedno boli kada se izgovori na glas. Mnogo više nego što sam mislila.
"Ne ako, ja želim nastaviti trudnoću", jasno joj dam do znanja što mislim.
"Lijekovi koje koristite za srce su štetni za plod. Morat ćete ih odmah prestati piti."
"Onda ću tako učiniti", odgovorim joj brzinom otkucaja srca. Spremna sam se boriti rukama i nogama za ovo malo čudo.
Ona pročisti grlo. "A izostanak lijeka će samo ubrzati proces otkazivanja vašeg srca. Ne mogu vam garantirati da ćete izdržati devet mjeseci, čak sam sigurna da će zbog prijašnjeg djelovanja lijekova, plod imati probleme tijekom razvitka. U ovakvim situacijama često dolazi do spontanog prekida trudnoće i komplikacija."
Ovo me udari žestoko. Udari i Lorenza koji sluša sve s druge strane zida. Gleda u jednu točku na praznom zidu dok mu se sa svakom sekundom oči zrcale sve jače, čeljust stišće i ruke drhte. Želim pročitati njegove misli. Smatra li on naše dijete uljezom koji me oduzima njemu? Želi li on dijete? Koliko god bih voljela znati, možda je tišina između nas sada bolja. Bojim se da bi me njegov odgovor mogao povrijediti.
"Napisat ću vam na papir ime ustanove iz susjednog grada i pilule koje su najbolje za prekid trudnoće", ošinem je pogledom. "Naravno, ako se odlučite za to", doda i krene prema svojem računalu sasvim normalno i ležerno, kao da mi nije upravo predložila ubojstvo djeteta.
Lorenzo u tom trenutku nestane iz mog vidnog polja. Sakrio se iza vrata, ali otkucaji srca su mu toliko glasni da ih osjećam svuda po sebi.
"Nemojte predugo čekati s odlukom. Prekid trudnoće poslije nekog vremena više nije moguće napraviti", doktorica kaže ne pogledavši me uopće. Kao da razgovaramo o bradavici koju treba odstraniti, a ne o živom ljudskom biću, o plodu ljubavi, o dijelu mene i Lorenza koji će se ujediniti u jednu preslatku cjelinu.
YOU ARE READING
ᴋᴏᴍᴀᴅɪᴄ́ ʀᴀᴊᴀ ☑️
Romance» On je htio umrijeti za nju, a ona je naučila živjeti zbog njega. » ________________ Ja, Davina Sawyer, znam da ću umrijeti uskoro. I odlučila sam slijediti svoje snove bez obzira koliko dalekim se činili. I k vragu, moj djed se prije smrti pobrin...
