Ogrlica sirena

Kantina

Allis POV.

Kantina je bila ogromna. Unutra je bilo mnogo učenika ,kao što je Petra rekla, više nego u predvorju.

Puno pogleda je bilo upućeno nama i neko vrijeme je vladala tišina. Onda su počeli ponovo razgovarati. Petra je krenula prva jer ja ne znam gdje trebam biti i što trebam raditi.

"Odvesti ću te do stola gdje sjede učenici elementa vode." ja sam samo klimnula glavom.

Tako smo se gurali kroz gužvu i vidjela sam jedan veliki stol,mislim stalo je 30 ljudi dok na drugima više. Za stolom nije bilo ni 20 učenika. Kako? Pa za svim stolovima je krcato, a ovdje jedva da ima 18 učenika. Kada smo se približili stolu svi su pogledali u nas i nasmiješili se.

"Bok, društvo. Ovo je Allis i ona je nova." svi su klimnuli glavom, a do mene je došao jedan mladić.

"Bok. Moje ime je Marin." ispružio je ruku i ja sam se rukovala s njim.

"Ovo su Helena, Filip, Lea, Ejla, Mihael, Ana, Klara, Mia, Petar..." prestala sam slušati jer je previše imena u pitanju. Jedva sam zapamtila da je ženska koja me dovela Nina, a ova koja stoji pored mene Petra.

"Oke, ne mogu ja sve popamtiti odmah." rekla sam i nasmija se. Klimnuo je glavom i nazad sjeo.

Uzeo je nekakvo piće iz njegove tacne i otpio gutljaj. Do mene je došla jedna zgodna djevojka. Plava kosa dosezala joj je do kuka ili ne?

Uglavnom, imala je i plave oči ali njezine su bile drukčije od Nininih, Petrinih ili Marinovih. Njezine su bile tamnije. Tamno plave sa svjetlo plavim točkicama.

"Moje ime je Helena kao što si čula." nasmiješila se. Joj, kako je slatka dođe mi da je pojedem.

"Lijepo ime."

"Hvala. Hoćeš sa mnom po hranu?" upitala me ja sam klimnula.

Zašto da ne? Malo se družiti s ljudima.

Došli smo do dugačkog šanka. Na kraju, gdje smo mi pošle, su bile četiri hrpice tacna. Smeđe, crvene, sive i plave. Helena je uzela plavu tacnu pa sam i ja.

"Kako si znala da trebaš baš tu uzeti?" zbunjeno me pitala.

"Pa zato što si ti uzela, a i sviđa mi se boja." rekala sam i spustila pogled na tacnu.

Bila je pravokutna, rubovi su bili tamno plave boje dok je u sredini bilo svijetlo plave boje. Drške su bile metalno sive. Sviđala mi se tacna.

"Dobro. Svaki element ima svoju boju kao što vidiš. Tako svako ima svoje, a drugi ne moraju uzimati."

Došle smo do nekakvog aparata za piće. Svi aparati koje sam ikada vidjela, ili uživo ili u filmovima, nisu bili do koljena ovom. Samo što ovo nije bio kao svi normalni, ovo je bilo zauzimalo tri puta više prostora .

"Ovako, svaki element ima i svoje piće. Piće po fizičkom izgledu se razlikuje po boji, ali razlikuje se i po djelovanju. Naprimjer, da popiješ piće od vladara vatre to je jako gorko i ne bi ti bilo najbolje nekih par dana. Njima to pomaže i ojačava ih dok nas ostale to razboli na par dana." super je imati ovakog prijatelja koji te upozori na nešto.

Došla je do aparata i kad sam mislila da će stisnuti gumb ili nešto tako, ona ih otvori. Samo sam zurila u aparat. Ovo je stvarno bolje. Izvadila je dvije boce u kojima se nalazila plava tekućina.

Baš mi se sviđa što je za naš element sve plavo jer je meni to omiljena boja. Dala mi je jednu i ja sam joj zahvalila. Uzele smo neke sendviče i vratile se za stol.

"Jesmo li vam falile?" upitala je Helena. Ja joj moram dat nadimak predugačko je. Hmmm... Helly? Da! To je to.

"Niste baš." rekao je Marin. Pokušao je imati ozbiljan izraz lica, ali mu se u kutu vidio smiješak.

"Aaa, ne bih baš rekla." odgovorila sam i nasmiješila se.

Sjela sam između Helly i Petre. Uzela sam onu tekućinu pa da vidimo što je to. Naslonila sam rub boce na usta i kroz grlo mi je silazila tekućina. Imala je okus po voću i... nekakvom sirupu.

"I? Je li ti se sviđa?" upitala me je Petra.

"Nije loše." pa nije baš loše. Oke je.

Tako smo nešto pričali o školovanju. Koliko sam shvatila ovdje svaki učenik ima mentora. Jedan mentor može imati maksimalno 200 učenika. Pa koliko je ovdje onda?

A koliko sam shvatila ima 20 mentora. S time da mentor ne uzima učenika koji nije element kao on.

Ovdje je školovanje u dvije smijene. U prvoj smijeni koja uvijek ide ujutro su elementi zemlje i zraka, a druga smijena smo mi, elementi vode i vatre, koja uvijek ide popodne.

Element vatre ima najviše učenika pa je to i najjači element, iako ja mislim da ne mora to nužno  značiti.

Malo sam gledala po kantini. Vidjela sam da se učenici druže, ali i primijetila sam da postoje stolovi udaljeni od učenika.

Tamo sjede isto mladići i djevojke, ali mislim da nisu oni obični. Oni ne nose kao ostali odjeću. Pa oni su možda profesori.

Kod najdužeg zida se nalazio stol, ali on je bio na malo povišenom. Možda za jedno četiri-pet stepenica. Bila su četiri stolca.

Ili kad bolje razmislim to nisu stolci, to je više izgledalo kao fotelje se visokim naslonom. "Fotelje" su bile u različitim bojama to jest boje elemenata. To su bila mjesta za Vrhovne. Zašto njih nema? Možda dođu.

Ja o vukovima, a vukovi na vrata. U kantinu su ušli Vrhovni jedan za drugim kao neki pačići. Nasmijala sam se na tu misao.

Sjeli su svako na svoje mjesto, a istog trena su oko njih počeli dolaziti ljudi sa hranom. Kada su se maknuli Vrhovni su se ustali i onda i učenici, pa naravno i ja.

"Danas smo dobili novu učenicu. Ona je element vode." govorio je V. zemlje.

"Toj djevojci će biti mentor..." malo je zastala V. vode, pa je nastavila"... ja."

Svi su se pogledali. Što je čudno tu? Žena želi biti moj mentor. Ne shvaćam ništa loše.

"To je sve." rekla je i svi su sjeli.

Vrhovni vatre POV.

Čim je V. vode rekla da će ona biti mentor Allisi svi su se bili pogledali. Meni je isto bilo čudno, ali da mogu bio bih i ja njoj mentor sa zadovoljstvom.

Sjeli smo i počeli jesti. Nisam skidao pogled od Allis. Tako je lijepa i čarobna. Vidjelo se da joj se sviđa ekipa.

Ako se ne varam oni upravo igraju nekakvu igru jer okreću neku praznu bocu na pol stola. Boca je pokazala na Allis. Sad je bio red na nju. Ona se ustala i došla do jednog učenika i poljubila ga u obraz.

Val ljubomore me je preplavio. Nije mi se sviđalo što sam upravo vidio. Što bih dao da sa na njegovom mjestu. Odmahnem glavom. Ne bih trebao tako razmišljati.

"Hej, što se dogodilo?" upitala me V. vode. Stavila je ruku na moje rame.

Spustio sam pogled. Shvatio sam da sam zapalio dio stola gdje mi je bio dlan desne ruke. Što mi se dogodilo? Ona! viknem u sebi.

"Ništa." rekao sam i sklonio ruke ispod stola. Nadam se da, od učenika, nitko to nije primjetio.

Nastavio sam jesti. Ne mogu više gledati u nju. Sad sam pogledom prešao na moje učenike, elementa vatre.

Zabavljaju se. Ali mi je jedna učenica zapala za oko. Martina. Pratio sam njen pogled i gledala je u Allis sa nekakvom mržnjom. Ne sluti mi na dobro.