Ogrlica sirena

Neće jer je ti ne ćeš pitati!

Allis POV.

Vratili smo se u učionicu, a V. vode u svoje odaje. Bilo je odličnih ocjena. Većina učenika mi je reklo da sam odlično napravila kip i da im se sviđa.

Dok smo čekali da profesorica upiše ocjene Marin, koji je sjedio u predzadnjoj klupi u sredini, se okrenuo prema meni.

"Kip je nevjerojatan. Kako si se sjetila napravit ga?" samo sam slegnula ramenima.

Ne znam ni sama kako mi je pao na pamet. Marin se nasmiješio svojim slatki osmjehom i okrenuo se naprijed.

Petra me lupila po ramenu, ne jako. Pogledala sam je, a ona se nasmiješila i podizala obrve.
Nasmijala sam se.

"Što?" upitala sam ne skidajući osmijeh s lica.

"Ništa, rek'o kiša će. Ja mislim da je Marin zacopan u nekog pa da tebe pitam je li znaš tko je?" imala je šašavi smijeh na licu.

"Ne znam. Promaklo mi. Molim te, ti mi reci ", zezala sam je.

"Ti mene zezaš il' ?" pogledala me ispod oka.

Pukla sam se smijati i privukla pažnju većini učenika uključujući i Marinu.

Završio je sat i svi smo izašli iz učionice. Danas imamo tri sata. Petra, Helly, Mia i ja smo otišle prema svojim sobama, dok je većina otišla van ili u predvorje.

Ostavila sam torbu pored kreveta. Sjela sam na krevet i pogledala kroz prozor. Bilo je sunčano. Što bih sada mogla raditi?

Marin POV.

Sjedim sa svojom ekipom u predvorju. Nešto su pričali, a ja se nisam obazirao na njihov razgovor.

Razmišljao sam o Allis i o tom što je ona napravila danas. Bilo je čarobno. Možda sam ja jedini koji je vidio svijetlost. Da. Nitko nije komentirao da tamo gdje njena tetovaža da to svijetli plavom bojom, ali se nije toliko primijetilo od njene lijepe kose.

Ona je sva čarobna. Te njene plave oči su poput... Poput dubokog mora. Njene usne...

"Halo? Marine?" Filip me lupio u rame i probudio me iz razmišljanja o čarobnoj Allis.

"Hmm?"

"Što si se zamislio?" upitao me Petar. Sjedio je do mene.

"Ništa ", tiho sam rekao.

"Oke. Jesi li vidio buraz što je Allis napravila? To je bilo genijalno. Moćno. Ta mala nije za odbaciti ", rekao je Filip i namignuo je.

"Što misliš, bi li pristala da bude sa mnom?"

Ne znam koji je to bio osjećaj kada je to rekao, ali nisam mogao to dopustit.

"Neće jer je ti nećeš pitati!" ustao sam i to sam mu rekao u facu.

"Uuu. Gospodin Šarmer će mi govoriti što ću raditi?" uzvrati mi je.

Osjetio sam toliki nalet bijesa da bih ga puknuo šakom u to njegovo usrano lice. Zašto to radim? Jer će je iskoristiti i bacit je kao krpenu lutku.

"Ako treba da je držim podalje od tebe, da. "

Svi koji su bili u predvorju su se okupili oko nas.

"Šta je tebi ta mala? Ha? Pa da je braniš?"

"Šta to tebe briga što smo mi! Ti ćeš u njenom prisustvu praviti ogromne krugove oko nje, je li ti jasno?"

Čim sam to rekao osjetio sam jaku bol u glavi.

Majmun me lupio šakom. Vratio sam mu, ali mislim da sam ječe jer je pao na pod. Krv mu je curila iz nosa. Tako mu i treba. Kreten.

Probio sam se kroz gomilu i otišao na svježi zrak. Neko vrijeme sam stajao na vratima i razmišljao šta dalje.