Ogrlica sirena

Potres!

Allis POV.

Kada je završilo vrijeme ručka svako se povukao u svoje sobe. Dok sam čekala da se Petra presvuče gledala sam kroz prozor u ono drvo koje smo spašavali.

Oko njega je bilo dvoje - troje ljudi koje su popravljali njegov izgled. Mislim da su bili vladari zemlje. Sva sreća da smo na vrijeme zaustavili taj požar inače bi pola sela izgorjelo.

Bi li ta vatra došla do sela ili bi zaštita branila selo? Netko je stavio ruku na rame pa sam se okrenula.

"Idemo na nastavu." rekla je Petra. Izašla je iz učionice, a ja za njom.

"Što imamo prvi sat?"

"Kemiju." odgovorila je brzo.

Kada smo došli kod učionice odmah sam spazila Martinu i Frana. Fran se nasmiješio, ali se u osmjehu vidjela nekakva bol.

Martina me, naravno, pogledala pogledom punim ljutine i samo je dignula bradu prema gore u znak "ponosa".

Maknula sam pogled s njih i vidjela da je profesorica došla. Ušli smo u učionicu i zauzeli svoja mjesta.

Profesorica je bila vladar zemlje. Nisam toliko obazirala pozornost na nju nego na Frana.

Fran je bio s Martinom u zadnjoj klupi do zida. Dijelila nas je samo jedna klupa u kojoj su bili učenici vatre.

Polako sam se odmaknula od stola i nagnula glavu da vidim što rade.

Martina je gledala nastavnicu, a Fran je bio bliže meni pa je na trenutak okrenuo glavu da pogleda koliko je sati pa su nam se pogledi susreli.

Osjetila sam što se kaže "leptiriće" u trbuhu. On se nasmiješio i tek sam vidjela koliko je njegov osmijeh prelijep.

Imao je rupice dok se smijao. Bakrena kosa mu je bila uredno počešljana.

Osjetila sam da me netko lupio u rame. Pogledala sam Petru, po njenom izrazu lica izgledalo je da je dugo govorila, ali je ja nisam čula.

Uhvatila sam se za rame i pravila da je zaboljelo pa se nasmijala.

"Jesi li ti mene uopće čula što sam rekla?" pitala je.

I što da joj kažem? Da? Ne? Podignula je obrvu i gledala u mene.

"Khm... ovaj...ne." rekla sam iskreno.

Malo sam spustila pogled i onda ga opet vratila na Petru. Ona je imala ozbiljnu facu, ali u trenutku je promijenila raspoloženje na sretno.

"Pričala sam o onome što se dogodilo u kantini. Onda sam vidjela da ne gledaš u mene nego negdje tamo, pa sam te pitala u koga gledaš."

"Nigdje?" to je bilo više pitanje nego istina.

"Aha. Onda sam ja boginja. Nemoj mene zezat. Ime, molim!"

"Aaaaa. Dobro! F..." prekinio me potres. Svi su ušutili, a neke cure su počele vrištati i Petra s njima.

Profesorica je rekla da brzo spakiramo stvari i izađemo iz dvorca. Spakirala sam stvari, ali imala sam osjećaj da sam nešto zaboravila.

Otrčala sam iz učionice i ušla u gužvu. Cijeli hodnik je bio pun učenicima. Svi su se spuštali. Polako na nekim mjestima je padala prašina od betona. Vrištanje je postalo glasnije. Što sada?

Sjetila sam se da sam kod kuće pravila stepenice od leda. Pa da! Od te gužve sam se nekako uspjela progurati do ograde.

Ograda se nalazila oko stepenica od betona. Ograda je duga oko 2 ili 3 metra.Skinula sam torbu s ramena i stala na ogradu.

Svi su počeli gledati u mene. Neki su dozivali moje ime, ali se nisam obazirala. Osjetila sam ogromnu energiju i zatvorila sam oči.

Vrhovna vode POV.

Gledam u Allis što radi. Skida torbu s ramena i staje na ogradu. Što to ona izvodi? Pa poginut će!

Svi su se odmaknuli od nje, a ja sam s V. vatre došla bliže Allisi. V. vatre je molio da prestane i da se vrati.

Ona nije davala nikakve znakove da ga sluša. Bilo mi je nešto čudno. Ona stoji na ogradi kao da stoji na zemlji, a nju dijeli samo trenutak do smrti jer kada lupite glavom u ovaj naš beton na licu mjesta umrete.

Ona ispruži ruke i izgledala je kao kip sa Zemlje iz Rio De Janeiro-a, Isus Krist. Njezine ruke su postajale prozirne i izgledale su kao da su od vode.

Iz njih su izlazile nekakve bijelo - plave niti i spuštale se prema dolje. Približila sam se ogradi i vidjela sam da niti formiraju stepenice.

Iz profila vidim da je otvorila oči. Pogledala je u mene, a ja sam samo klimnula glavom. Uzvratila je.

Ispružila je nogu prema nitima, ali ja to nisam mogla gledati. Okrenula sam se. Ali...