Ogrlica sirena

Kip

Nina POV.

Vrhovna vode me je pozvala u svoje odaje. Ne znam što treba, ali ćemo saznati. Ušla sam u njenu spavaću sobu, a ona je hodala nervozno po sobi.

"Odakle je ta voda došla? Kako?" govorila je sebi u bradu, ali sam je čula. Kada je vidjela da sam ušla uspravila se i nasmiješila.

"Došla si. Htjela sam ti reći da ćeš ti biti glavna s Umanom oko pospremanja nereda koja je voda napravila ", čim je bila spomenula Umanovo ime, trnci su mi prošli tijelom.

Nemam baš lijepu prošlost s njime. Dosta smo se svađali. On je tragač zraka, iako je zgodan meni izgleda ružno.

"Dobro. Kada trebam početi?" molim te ne sad! Molim te!

"Može odmah ."

Neeee!! Nasmiješila sam se i napustila sobu. Kada sam izašla htjela sam zalupiti vrata, ali nisam.

Hodala sam ljutitim koracima do stepenica. Kada sam vidjela da netko stoji tamo sam se odmah uspravila i nastavila normalno i ležerno hodati.

Tamo je stajao Uman. Crna kosa mu je sjajila od gela. Njegove crne oči su bile prikovane prema dolje, njegovo držanje je bilo ravno i imao je ruke na leđima.

Njegov sivi sako mu je išao uz sive cipele, a crne uske hlače su bile taman.

Kada sam se približavala, on je podignuo pogled i prikovao na moje oči. Kada je vidio da sam to ja on se nasmiješio.

Nasmiješio? Molim? Samo sam stala uz njega i pogledala dolje. Ljudi su čistili stakla, lokve vode i tako dalje.

"Nismo se dugo vidjeli ", rekao je Uman sa svojim dubokim glasom. Nisam upoznala osobu koja je imala dublji ili isti glas tko on.

Nismo se vidjeli samo 148 godina. Da bar nikada više! Ja sam najstarija tragačica, on je poslije mene. Mi smo najstariji tragači, svi ostali imaju od 42 do 231 godine. Nitko nije kao mi da ima 400 i neko siće.

"Moglo je još duže ", rekla sam i čula kako se nasmijao.

Nisam htjela gledati u njega jer bi on to potpisao kao da padam na njegov šarm. Ja? Nikad!

"Drago mi je da smo se sreli ", e pa meni nije. Osjetila sam da mi se približio i naša ramena u se dodirivala.

Odmaknula sam se. On je ponovo došao bliže, pa je meni puko film.

"Prek...", prekinula me nekakva galama u hodniku.

Čulo se još da je netko nešto razbio. Slijedila sam zvuk i dolazila bliže sobama vladara vatre. Iz jedne sobe je izletio učenik, ali se dočekao na noge.
Djevojka je stajala na vratima i oko ruku joj je bila vatra. Došao je i Oman do mene. Stajao je i gledao šta se događa. Hej, pa netko ih mora zaustaviti!

"Dosta!" izderala sam se i oboje su pogledali u mene. Djevojka je samo ljuto pogledala mladića i vratila se u sobu. Došla sam do njega.

"Jesi li dobro?" upitala sam. On je klimnuo glavom.

"Kako se zoveš?"

"Fran." još sam neko vrijeme bila s njim da utvrdim da je dobro, pa sam otišla nazad do stepenica.

Fran POV.

Prekinio sam s Martinom, ona je pukla i dogodila se svađa. Ionako mi je dosta toga da djevojke koje me pogledaju nastradaju. Ona može svakog gledati, ali ja nikog.

Sišao sam na donji kat. Tamo su čistili ono što je voda napravila. Htio sam im pomoć da zaboravim na svađu, ali mi nisu dali. Rekli su da imam pametnijih poslova. Da, baš.