Ogrlica sirena

Nevjerica

Allis POV.

Imala sam što vidjeti. Nije pisalo Legende ni ništa od toga, nego je pisalo Dnevnik . Zbog čega bi...

"Nemamo više vremena! Požuri!" rekla mi je Petra i vukla me za ruku. Jedino sam uspjela zatvoriti knjigu, ali svejedno nije mi imala koristi kad će znati koju su knjigu gledali oni koji su provalili. U ovom slučaju - mi.

Potrčale smo do šipki i vidjeli da nema nikoga. Brzo smo došli do ulaza u knjižnicu kad sam na vratima vidjela Vrhovne i još dva mladića koji su pripadali vladarima zemlje. Nagrabusili smo. Brzo sam uzela najbližu knjigu i pravila se da ću je uzeti.

Kad sam pogledala naslov knjige htjela sam se propucati. Kako uhvatiti leptira . Vi mene zezate, zar ne? Krenula sam prema izlazu i "slučajno" sam se nabila u nekog. Pravila sam se zbunjeno.

"Oprostite." rekla sam.

"Nema veze." rekao je V. vatre i nasmiješio se. Uzvratila sam. Tako samo se gledali dok nije tišinu prekinuo V. zemlje.

"Cure, jeste li možda vidjele nekoga da je tu prolazio?" upitao je. Ajde Allis dobra si u snalaženju, kako se izvuči kako znaš. Aha!

"Ne, upravo smo došle. Prije par sekundi. Htjela sam uzeti ovu knjigu i to je to. Zbog čega pitate?" vidjela sam da su se svi smekšali, dobro ne baš svi. V. zraka nije. I dalje me gledala prodornim pogledom.

"Ma nije bitno." krenuli su otići, ali je meni jezik bio brži od pameti.

"Znate li gdje se nalazi je..." zaustavila sam se.

 Allis što si skoro učinila!? Mogla si, ne bit glavni osumnjičeni, odmah postati krivac. Nitko ne zna za jezero.

"Gdje se što nalazi?" upitala je V. vode.

"Aa... Gdje se nalazi rijeka, bilo koja... Zbog toga što sam čula da...aa... Tamo ima puno leptira!" bravo Allis! Daj si Oskara! Ili Nobelovu ili pehar... Ma što god!

"Koliko ja znam tu nema rijeke." rekao je V. zemlje.

"Dobro, onda ništa. 'Đenja." čim sam izašla iz knjižnice odmah sam otrčala do sobe. Petra me slijedila.

Bacila sam se na krevet. Gledala u plafon i razmišljala kako da nađem jezero i kako da nađem Ogrlicu.

Petra je ušla u sobu i zatvorila vrata. Naslonila se na njih i skliznula. Gledale smo se u tišini.

"I što sada?" upitala me. Nisam znala odgovor na to pitanje.

Vrhovna vode POV.

V. zemlje nas je zvao i rekao je da je jako važno. Idemo do zabranjenog djela knjižnice. Sve izgleda normalno. Nisu otvorena vrata. Sve je na svom mjestu.

"Kako? Pa kada sam bio malo prije bila su otvorena vrata." rekao je V. zemlje.

Svi smo samo stajali bez teksta. Stavio je prst na detektor i vrata su se otvorila.

Gledali smo po policama. Meni je izgledalo kao da je sve na mjestu. Ima toliko puno knjiga i sad vi tražite.

U ovom redu je sve izgledalo kao i prije. Svi smo došli do stolova koji su se nalazili na kraju.

"Meni se čini da je sve na svom mjestu." rekla sam.

Ostali su se isto složili. Okrenula sam se da sjednem na stolicu, ali sam opazila nekakav predmet na stolu. Kad sam pogledala bliže vidjela sam da je to knjiga.

"Knjiga je na stolu." rekla sam i svi su se u sekundi stvorili pored mene.

Okrenula sam knjigu da vidim naslovnu stranicu. Stavila sam ruku na usta od nevjerice. Neko je pročitao naš dnevnik.