Ogrlica sirena

Jezero M.S.

Allis POV.

Odmaknula sam se od Marina. Njegove oči su bile crvenije od plakanja.

"Hej, bit će sve uredu. Imaš mene. Što god da trebaš slobodno reci ", klimnuo je glavom, "Možda bolje da danas ne ideš na nastavu."

"Ali..."

"Nema ali. Ići ćeš doma svojima da budeš uz njih. Budi jak pa nemoj plakati pred njima. Može?" upitala sam ga.

"Oke. Moramo ići do Vrhovnih da ih to pitamo, ali ja nemam snage za to ", odgovorio je tužno.

Spustio je glavu, a ja sam mu rukama podignula. Moje ruke su ostale na njegovim obrazima.

"Idem ja s tobom i ja ću ih pitati. Ti samo moraš biti nazočan, oke?" klimnuo je glavom.

Spustila sam ruke i jednu ruku zavukla između njegove ruke i tijela.

Vračali smo se naprijed. Kada smo stigli Marin je već obrisao sve suze i nije se toliko vidjelo da je plakao.

Ušli smo unutra, a predvorje naravno puno. Dobili smo puno pogleda, a jedan je bio od Frana. Kada smo prolazili pored ljudi, mogla sam čuti kako ogovaraju nas.

Nije me briga, neka pričaju što hoće. Otišli smo na zadnji kat i uputili se u odaje V. vode.

Pokucala sam na vrata te ušla. V. vode se taman dizala s kreveta, a ostali Vrhovni su bili oko kreveta. Kada sam otvorila vrata svi pogledi su bili na nama.

"Trebate nešto?" upitala je V. vode nasmiješena od uha do uha.

"Da. Marinu je majka... Znate, pa smo došli pitati bi li on mogao danas ne ići na nastavu? " upitala sam.

"Da, naravno. Žao mi je, Marine ", odgovorila je V. vode. Krenuli smo izlazit iz sobe kad se Marin okrenuo.

"Može li i Allis ići sa mnom do obitelji?" upitao je. Svi su ga čudno pogledali kao i ja.

V. vatre je došao do V. vode i nešto joj šapnio na uho. Ona je samo klimnula glavom.

V. vatre je prošao pored mene, a ja sam osjetila kako se nasmijao kada me dodirnuo ramenom. Izašao je iz prostorije.

"Može. Neka ide i ona s tobom ", nisam mislila da će prihvatiti to, ali dobro.

°°°°°°°°°°°

"Stigli smo ", rekao je Marin. Skinula sam kapuljaču s glave. Imala sam crni plašt, ali ne kao Vrhovni. Nego obični crni plašt.

"I dalje ne znam zašto si imala kapuljaču na glavi."

"Da si bio prošli put sa mnom ovdje znao bi ", osvrnila sam se.

Imala sam osjećaj da nas cijelo vrijeme neko gleda, ali nikoga nisam vidjela. Ni ovaj put.

Marin se približio jednoj kući i pokucao na vrata. Nakon nekoliko trenutaka otvorio je mladić plave kose.

"Sine?"

"Oče!" Marin je zagrlio onog mladića to jest oca. Opet sam zaboravila da izgled ne govori za godine.

Kada su prekinuli zagrljaj Marinov otac je pogledao u mene. Prvo sam u njegovim očima vidjela zbunjenost i strah, zatim sam vidjela ljubav i poštovanje.

"Mogu li znat ime dame?" upitao je.

"Allis. Allis Molly ", sjetila sam se da nisam dugo izgovarala moje ime i prezime.

"Vladar vode je ", rekao je Marin.

Njegov otac je pokušao sakriti zaprepaštenje, ali mu nije uspjelo. Samo me je pogledao i ušao unutra.

Pogledala sam Marina, a on je samo slegnuo ramenima. Ušli smo u kuću. Marin mi je skinuo plašt. Skinio je i svoj te objesio na vješalice.

Odveo me u dnevni boravak. Bilo je malo, ali slatko.

"Hoćete nešto popiti?" upitao je Marinov otac.

"Ne treba."

"Neću ni ja. Gdje su brat i sestra?"

"Brat ti je u sobi, a sestra ne znam. Jako ju je pogodilo."

"Aha ", rekao je Marin.

Otišao je negdje, a ja sam ostala sama u dnevnom boravku s njegovim ocem. Neko vrijeme je vladala tišina jer nisam znala što da kažem. Ja sam gledala po prostoriji, a njegov otac u mene.

"Odakle si?" upitao me.

"Sa Zemlje."

Samo je šutio. Klimnuo je glavu u znak da je čuo. Ne shvaćam ništa. U sobu je ušla zraka sunca. Pala je taman na mene. Igrala sam se s njom.

Neko vrijeme je prošlo dok Marinov otac nije rekao.

"Tko si ti?"

"Pa, rekla sam vam ", on je odmahnuo glavom, ustao se i otišao nekuda.

Čula sam kako nešto Marin i njegov otac pričaju, ali nisam mogla razaznati riječi.

Odjednom sam se našla na nogama. Kako? Nešto me vuče. Nešto me vuklo van. Osjetila sam kao da me netko uhvatio za ogrlicu i vuče me.

Izašla sam iz kuće. Nisam ni uspjela uzeti plašt. Trčala sam iz ulice u ulicu. Vuklo me, Bog zna gdje. Što hoće? Čula sam kako neko trči za mnom.

"Allis, stani!!!" vikao je Marin za mnom.

Nisam mogla stati. Odjednom sam naglo skrenula između dvije kuće. Vjerujte mi nije baš bilo prostora, ali sam prošla. Izašla sam na nekakvu livadu.

Napokon sam mogla stati. Uzimala sam zraka jer me trčanje malo umorilo.

"Uf... A... Allis... Šta... Si ... Toliko trčala... Uf..." dotrčao je Marin do mene. Izgleda da i on mora do zraka.

"Nešto me vuklo za ogrlicu." kada sam rekla pogledala sam u ogrlicu.

Ona ... Ona je svijetlila??? Samo malo da ovo uđe u moj mozak. Ogrlica svijetli???!!! Ne moguće.

Dotaknula sam ogrlicu i odjednom se nešto dogodilo. Ispred mene više nije bila livada nego jezero. Zinula sam. Kako?

Pa prije nekoliko trenutaka sam bila na livadi. Kada sam maknula ruku s ogrlice, jezero je nestalo.

Sva čarolija je nestala.

Vrhovni vatre POV.

Nisam mogao vjerovati svojim očima. Istu facu lica je imao i Fran i Marin, a i Allis.

Nisam mogao baš dobro vidjeti jer smo Fran i ja bili sakriveni iza drveća i grmlja.

"Šta je ovo bilo?" upitao je Fran.

"Nešto što se nije smjelo otkriti ", odgovorio sam.

Pogledao sam kako Allis samo stoji i gleda u pravcu gdje je bilo jezero. Jezero M.S.