Dovoljno za sreću

11

Moja majka, menadzer i Gavi su tu, Gavi je dosao da bude tu tokom operacije jer svakako  sjutra ne igra utakmicu, a u hotelu ima teretanu.
Svi su pricali sa mnom  o tome da nece boljeti ali ni malo me to nije zanimalo. Bicu iskren, ona nije dolazila jutros. Dosao je njen pomocnik, dao mi sta da obucem, sinoc je neko od doktora pricao sa mnom o kilazi i anestetiku nisam se ni sam najbolje razumjeo.
Neopisivo me nerviralo sto je u vizitu otisla na drugi kraj bolnice, a nije dosla ovamo gde sam ja i kad tad cu je kazniti zbog toga.

-" Da li ste spremni Pedro?"

-" da"

Roberto i Gavi mi pomognu da se smjestim u kolica te krenemo ka sali. Jesam li lud ako kazem da jedva cekam da je vidim?

-" Uspavacemo vas, ne brinite se nista necete osjecati..."

-" a doktorica?"

-" doktorica se priprema za operaciju i ucice kad zavrsimo pripreme"

-" cekacu nju, zavrsite vi pripreme ja moram sa njom da razgovaram prvo.

-" Gospodine Pedro... mi"

-" cekam je"

Bila je moja odluka i nije je nista moglo promjeniti.

-" moramo svuci sa vas bolnicku haljinu. Mozda bolje da vam damo anestetike"

-" svucite kad zaspem"

***

-" Ti naruci kafu za pola sata"

Rekla je curi koja je ostala ispred vrata, a onaj njen papak udje sa njom. Mrzim tog medicinakog brata, stazistu sta god da je.

-" Zasto pacijent nije pripremljen?"

Nije se obazirala na mene, koji se uspravim i mahnem joj dok ona rasiri oci.

-" moram vam nesto reci pre pocetka"

-" Slusam"

-" morate prici doktorice, znate da je ova operacija meni vazna"

Uradila je to jer nije imals kuda.

-" blize Carolina"

Skroz se spustila  dovoljno da samo ona cuje sapat

-" Bezobrazno je od tebe da ne dodjes jutros... No, naplatocu ti ovo slatkim mukama kad budes moja... tada ces biti savrsena i moja istina"

-"  Buncas"

-" promenicu ti prezime"

Smekerski joj se nasmije pre nego kaze

-" sad sam spreman"

Time joj oduzimajuci sansu da ista kaze...

* Carolinina perspektiva*

Lupanje mog srca dok me posmatra je neopisivo. Mirno cekam da zaspem i u usima mi odzvanja " promenicu ti prezime". Carolina Gonzalez?  Zasto uzimam  u obzir tako nesto?

Slatko zvuci...

-" molim?"

Pogledam u sestru te shvazim da sam to rekla da svi cuju.

-" mozemo poceti"

Cesto sam u sitnim pauzama gledala kako mirno spava, nikada draza operacija jer gledam u nesto savrseno.
Nekako  me sve tjera da dodirnem tu kosu koju i on sam na terenu uvijek dodiruje, malo je reci da sam htela to. 
Tako blizu mi sudbina dovodi ovako savrsen grijeh za koji sam se nadala da cu zaboraviti... Svjesna sam  ja njega, svjesna sam i sebe i znam da je sve to djecija igrica slatkim rijecima ali prokleto mami zabranjeno.

-" Posao je obavljen sjajno"

Po zavrsetku operacije se zahvalim kolegama kako to inace radim, medjutim ne odem sam djavo me terao da ja budem ta koja ce ga probuditi.

-" Pedro, probudi se zavrsili smo"

Blago dotaknem njegovo lice i taj kratak dodir me natjera da  me trnci prodju. Znam da jos uvijek nije svjestan ali je pogledao u mene i nekako se sitno osmijehnuo.

Gledali su me u cudu jer ovakve stvari ne radim nikada i nisam se obazirala. Izveli su ga iz sale, dok se ja uputim ka slacionici da  se presvucem. U hodniku me saceka Gavi, fudbaler poznat sa utakmice koju sam gledala. Osjetim da me odmijeri i da sve sto je hteo reci nestane jer mi je do samo par trenutaka dijelovao kao da ima sto sta za reci

-" Ja sam Pedrov prijatelj, najbolji prijatelj"

On zna, zna za nas.

-"Tvoj prijatelj ce sjutra ujutru izaci sa intenzivne, operacija je prosla dobro"

-" Moj najbolji prijatelj ima 20 godina"

Namrsteno me pogleda dok se ja sa rukama u mantilu opet okrenem ka njemu

-" Savrseno sam sigurna da znam koliko pacijent kog sam operisala ima godina"

-" onda znas i da si udata i da imas dijete"

-" Vidi klinac"

Sad vec moje strpljenje prokljuca

-" Ne znam sta ti je rekao ali sa mnom ne mozes razgovarati ovako. Cvrstog sam uvjerenja da ja nisam ta koju trebas drzati dalje od Pedrija."

-" Cvrstog sam uvjerenja da trebas da cuvas svoju porodicu"

-" Ja sam uvjerenja da bi tvoja smeslost mogla da me natjera da Pedri bude moja porodica i da sve sto si rekao progutas."

Tisina je zavladala dok se ja dozovem pameti. Lik ispred mene ima 19!? Sta radim koji djavo!? Htela sam reci nesto, bilo sta da se ispravim ali nisam samo sam prosla u slacionicu spremna da sve polomim.