Slobodan dan iskoristim sa Daviem, Diago nam se pridruzio pored plaze te smo kao porodica igrali odbojke i ispijali kafu. Davi je presrecan sto smo oboje tu pored njega.
-" Hvala za ovako predivan dan"
-" Nema na cemu Diago, volim provoditi vreme sa Daviem kad god imam priliku"
Namrstio se i okrenuo glavu na drugu stranu.
-" Kad ces se malo potruditi?"
-" nikad Diago"
Za sve oko nas smo primjer srecnom i zaljubljenog para ali sve smo samo ne to.
-" treba da znas da mrzim to tvoje ponasanje. Ljubavi tata ide kuci, hoces sa mnom?"
-" Ne ostacu jos malo sa mamom"
Nije nista vise hteo da kaze, pokupio je svoje stvari i otisao dok ja nastavljam sa suncanjem. Ja njega nikada nisam lagala, nisam mu davala laznu nadu. Nije on bio taj i prosto pristala sam na brak koji je i sam ponudio.
-" Mama, ti i tata se ne slazete vidim to"
Davijev zakljucak me natjera da otvorim oci i da se usresredim na svog sina
-" Vidim mama, tata tebe voli ali ti njega ne volis"
-" Ljubavi, nije to tako..."
-" mama znam i ne moras da me lazes. Znam da je ljubav jako vazna za srecu, tako mi je tata rekao"
-" da jeste mili, ali nekako stariji su komplikovani"
-" nisu mama, tata je jako povredjen i mislim da je tuzan jer si ga ti povredila"
Ustao je i uzeo loptu dok se ja brzo saberem od rijeci svog sedmogodisnjeg sina
-" da li te ovo tata naucio?"
-" on kaze da se volite, a ja to ne mislim. Znam kako druge mame i tate rade..."
Posmatrala sam ga sokirano jer zaista nisam ocekivala da moj sin osjeca kako se ja osjecam. Do zalaska sunca smo ostali na plazi, a po povratku kuci sam sredila njegove stvari za ponedeljak.
-" naseg sina ucis pogresno"
Zapocela sam, dok se Diago uspravi uz stolicu
-" Razmisljao sam o nama Carolina, o svemu sto radis... posao ti je vazbiji od porodice"
-" kaze mi neko ko je za posao dostupan 24/7"
-" imam jednog sina, imao bih jos dece da imam suprugu ovako imam prijateljicu pored sebe pa mi je lako da provedem vise vremena uz svoje dijete, mnogo vise nego ti"
-" ne trudi se da me hvatad na sina!"
Bez imalo zadrske se proderem na njega
-" samo nemoj jer oboje znamo kakva sam majka"
-" Zelim razvod od tebe"
Na tren sve moje rijeci zalede istom jacinom kao tijelo.
-" Uzecu svoje stvari i kupiti stan blizu skole naseg sina. Vodim i Davia sa sobom"
-" Razvod!? Okej, ali Davi ostaje sa mnom. Svu imovinu uzmi, ali Davi i ja idemo zajedno"
-" Ne! Veliko ne! Davi ide sa mnom! On je moj sin"
-" Preko mene mrtve!"
Lupila sam rukom o sto snazno
-" samo preko mene mrtve ces mi uzeti sina"
Ustao je sa stolice i unijeo mi se u facu bijesan
-" ti njega nisi zeljela!"
Kontrola je nestala isti tren, samar koji mu opaucin preko nosa je odzvanjao u cijeloj prostoriji
-"Nikad vise da tako nesti nisi rekao! Izadji iz kuce!"
-" Davi!"
-" Jedno ti obecavam, da ako ga samo dotaknes i pokusas izvesti ubicu te da izgleda kao prirodna smrt, izazvana ljekovima"
Rekla sma i vise nego ozbiljno
-" Starateljstvo mozemo dijeliti, njegovu zelju uzeti kao glavnu u ovom procesu ali ga neces izvesti iz njegove kuce"
-" prijetis mi ubistvom, to tako lici na tebe! Trebalo je da znam sta me ceka sa takvom zmijom"
-" sad znas! Mozes da ides!"
YOU ARE READING
Dovoljno za sreću
RomanceDa li ce glavni likovi ove price uspjeti da predju preko svih problema? Da li je dovoljna samo ljubav da bi uspjeli? Koliko daleko se ide da bi bio/la sa nekim kog volis? Saznaj u ovoj prici... fikcija/romantika ❤️