Rekla pa porekla

1. Šta ima veze?

"Dobro, zašto se ne javljaš već 3 sata?" Čujem odmah glas svog dečka. Napadne me čim se javim kad izađem iz ordinacije.

"Znaš da sam bez pauze na poslu od 12 do 3. Nije smak svijeta." Prevrnem očima.

"Jok eto nije."

"Smiri živce. Uostalom, imam novi posao. Neće biti ovako još dugo." Obrazložim mu pokušavajući izignorirati prethodni ton.

"Gdje?"

"U prvom timu Dinama. Istina, prvih mjesec dana će biti probno, ali možda i ostanem za stalno." Čak mi ovako kad kažem naglas ne zvuči loše ta cijela ideja. Bio je Ante u pravu. Velika je to prilika.

"Odkud to?" Kaže nekako, bezveze.

"Mentor zapeo da baš ja preuzmem. I mislim da bi jedno 'čestitam Nina' bilo sasvim okej za ovu situaciju."

"Pa čestitam ljube, samo mi se ne sviđa što ćeš biti okružena tolikim fudbalerčićima." A u tom grmu leži zec. Ljubomora.

"Podsjetit ću te samo da si nekad i ti bio fudbalerčić." Naravno, klasika. Zajebalo ga koljeno.

"Zato i kažem." Pošteno. "Kad počinješ?"

"Idući ponedjeljak. Trebam samo otići do kluba po opremu ovih dana i dogovorit neke detalje."

"Aha. Vidimo se večeras?"

"Dođi ti do mene. Ne izlazi mi se." Kažem jer nisam raspoložena za spremanja. Umorna sam.

"Hoćeš da nam pokupim nešto za jest?"

"Ne treba, pravila je mama lazanje za ručak pa je ostalo i za večeru."

"Huh, to se ne propušta."

Istina, mamine lazanje su specijalitet, koji se se nudi samo odabranim. Iako, da se nju pita vjerojatno ne bi Borni bile ponuđene, ali ona nije tu pa hajde.

Od prvog dana kad ga je upoznala, govori kako nije za mene. I evo skoro smo godinu dana u vezi i ja još ne vidim na osnovu čega je ona to zaključila. Kaže ne ide joj uz mene, da nisam u punom sjaju kraj njega. Ja se naravno ne slažem. No, istina je također da je ona u tim stvarima stvarno proročica. Sve predvidi, sve unaprijed osjeti. Borna joj nije nikako legao. Zato i jeste tu onda kad ona nije. U suprotnom, slušam prodike kako joj se ne sviđa i kako trebam prekinuti.

Kad god ima priliku, nabije mi na nos to što je i dalje nisam poslušala. Kako ona kaže, da je tata živ, ne bi taj više kraj mene bio. Nikad nisam uspjela prokužiti do kraja tu njenu poruku. Ne vjerujem da bi se tata petljao u moje ljubavne jade i govorio mi s kim ću biti ili ne. Nije bio takav. On se uvijek držao po strani, dok god smo nas dvije sretne i zadovoljne.

Ne mogu reći da smo Borna i ja savršen par. Naravno da nismo. Imamo mi svojih mana i nesuglasica koje naiđu na tako neki period kada su u fokusu. Njegova najveća je ljubomora. I zna se nekada desiti neki ispad za tako neke glupe situacije da se stvarno zapitam je li on normalan. Zna da me nervira kad se tako petlja ni za šta i vidim na njemu da pokušava što više kontrolirati i sebe i situacije u kojima se nađemo no nekad se omakne. Kao da mu ni nakon ovih godinu dana nije došlo u glavu kakav je moj posao i što sve zahtjeva.

Ne shvaća on da ja ne mogu birati muške ili ženske klijente, lijepe ili ružne, manje ili više zgodne. Ja sam tu da im pomognem kakvi god oni bili. Njega iritiraju dečki koji dolaze, čak i oni srednjih godina, ukratko svako muško. Ali nekako, uvijek prijeđem preko toga jer nikad to nije bila scena kao scena. Uglavnom se zadrži na negodovanju i ljutnji, koji itekako mogu biti dosadni.

Zato me i nije začudila njegova reakcija kad sam mu rekla da počinjem raditi tj. da mijenjam radno mjesto. Mislim da je njemu to trenutno smak svijeta. Ja sama i toliki muškarci i to mlađi. No, ipak me razočaralo što je ispalo da me ne podržava, a trebao bi znati koja mi je ovo čast i na poslovnoj i na osobnoj razini.

Samo se nadam da me neće dovesti pred izbor on ili posao jer na to nisam spremna.

***

"Nisi valjda sve pojela?" Upita mama kada vidi tepsiju od lazanja u sudoperu. Bila sam lijena da je sinoć operem, a tek sam ustala tako da ni jutros nije bilo prilike.

"Nisam, nisam. Bio je Borna sinoć tu pa smo podijelili ono što je ostalo." Kažem praveći si kavu jer bez nje ne mogu funkcionirati.

"Baš me čudi da je on bio tu kad ja nisam." Kaže s dozom sarkazma jer je i sama postala svjesna toga da izbjegavam njihove susrete. "Kažem ti ja, on nije za tebe. Jednom će ti se to i dokazat, samo se nadam da neće biti prekasno."

"Pa dobro mama, neću prekinuti s dečkom samo zato što se tebi ne sviđa i što ti nemaš dobar osjećaj." Pobunim se sjedajući za stol spremna uživati u kavi, ali očito je da zbog njenih prodika neću moći.

"Nije da se on meni ne sviđa. Jednostavno mi ne ide uz tebe. Evo, možda nađeš sad nekog na poslu. Svi su oni pristojni dečki, pogotovo ovi naši iz Zagreba." Referira se na to da je Borna iz Osijeka preselio u Zagreb. Kako ga ona opisuje rekao bi čovjek tipični Slavonac.

"Prvo, zauzeta sam. Drugo, kakve veze na poslu? Ti hoćeš da ja odmah dobijem otkaz?"upitam je šokirano.

"Ma daj, nemoj meni te priče. Zašto bi dobila otkaz ako ti se netko svidi?"

"Pa čisto sumnjam da se klub nije ogradio od ljubavnih poveznica na poslu, bar unutar tima. Neprofesionalno je." Znam da su prije bile neke veze, ali između ljudi koji su mimo terena. Ne vjerujem da bi netko u upravi prihvatio činjenicu da su dva zaposlena koja moraju normalno funcionirati u kolektivu u vezi.

"Pa nisi im ti trener. Što ima veze?" Nastavlja ona.

"Ali sam im terapeut. Praktički su svi oni moji pacijenti. Uostalom, što se ja uopće s tobom raspravljam kad ne planiram tražiti novog dečka. Dosta mi je i ovaj jedan." Završim s tom temom dok se povlačim u sobu.

Kavu mi je očito upropastila no pokupit ću jednu prije nego odem u ordinaciju skupit sve svoje stvari.

Dala bih sve na ovom svijetu da se mama i Borna međusobno prihvate napokon. Primijećuje i on da ona nije tu kadgod on dođe. Doduše, on misli da ga ona mrzi pa da je zato ne viđa. Iako nije daleko od istine, ipak sam ja ta koja izbjegava susrete jer na kraju najgore završe upravo po mene. Ne znam kako joj dokazati da je u krivu. Ona ga je vidjela par puta i u tih par trenutaka stekla teško promjenjiv dojam. Kako da ja njoj objasnim da on nije ništa od toga što si je ona zamislila?

Zapravo, ako izuzmemo te nalete ljubomore, drži me kao kap vode na dlanu. Mogu slobodno reći da se trudi oko veze više nego ja. Ja sam ta koja bi svaki dejt mogla provesti za laptopom u krevetu gledajući film, a on je taj koji svaki put pokušava pronaći neku novu zanimaciju, lokaciju, zabavu.

Najgore je to što sam ja i previše upoznata s činjenicom da moja majka čita ljude kao otvorenu knjigu. Takva je otkad znam za sebe. Kroz posao je prisiljena biti u kontaktu s ljudima 24/7 i valjda je tako godinama razvila intuiciju. Ne lažem kad kažem da svakoga savršeno procijeni. Toga me i strah jer što ako se ipak ispostavi da je u pravu, a prođe predugo? Što ako je ovo kako mi se on predstavlja samo maska?