Rekla pa porekla

19. Isti ste

Izlet je prošao jako dobro. Iskreno, bilo je predivno uživati bez da moraš misliti gleda li vas netko i hoće li vas uslikati. Istina, Martin je većinu dana proveo s kačketom i sunčanim, ali je i vrijeme bilo takvo da su isti predmeti i bili potrebni. No, slobodno mogu reći da smo kvalitetno proveli vrijeme.

Naravno, jutros smo se vratili u realnost. Do kraja sezone je ostalo još par utakmica i onaj jučerašnji slobodni dan je, slobodno mogu reći, bio luksuz. Danas je već u 10 trening i tako će vjerojatno biti narednih par tjedana, budući da, za razliku od prijašnjih sezona, titula još nije osigurana.

Trening u 10, kava u 9, kako obično i biva s nama, a za ovu današnju mi je posebno teško bilo ustati. Valjda me tolika šetnja jučer izmorila i onih odspavanih 7 sati mi ništa ne znači. Jedva gledam na oči. Valjda će dupla kava pomoći.

"Bata fina ti nova profilna." Kaže Kača cereći se. On se očito naspavao.

Ja, koja nisam uopće ulazila na instagram jutros, uđem da vidim o čemu priča. Ona kava mi se umalo vrati na nos jer vidim sliku nas dvoje od jučer. Sad mi je i jasno što se ova budala kezi ovdje. Hvala Bogu okrenuti smo s leđa, a kosa je u pundži pa je frizura totalno drugačija nego jučer. Zapišem si negdje u mislima da sve što sam jučer nosila sklonim iz ormara kako ne po tome nekad ne prokuže.

Čim dignem pogled s mobitela, uputim ga Kači, sigurna sam da nije prijatan, a on se budala još više nasmije.

Ostali naravno, isto kao i ja, odu provjeriti o čemu je riječ i to naravno postane glavna tema.

"Pa što se ne hvališ?"

"Ko je mala?"

Budu samo neki od komentara. Većinu ni ne čujem jer razmišljam kako lupit ovu budalo nogom pod stolom. Bude mi jedino drago što se Martin mora sam izvlačit iz ovoga, a ja mogu biti nijemi promatrač.

Sve sam mislila da će se dogoditi, ali da će Topić i Stojke provesti cijelu kavu istraživajući Batinu listu pratitelja, stvarno nisam. Budale.

"Daj Nina, na koju ti više liči? Ovu ili ovu?" Pokaže mi Stojković dva profila.

Ne znam Luka, na mene? Ne znam je li ovo za smijanja ili plakanja.

"Brate ne liči ni na jednu." Kažem kako bih ga se riješila.

"Ništa Topke, traži dalje."

"I onda se oni pitaju što ja ništa ne govorim. Budale." Pobuni se Martin.

"Davno sam ja rekla da su veće tračare od žena." Nasmijem se.

"Bezobrazni ste." Pobuni se Fran. "Nina ti kad nađeš momka reci, da ne moramo i njeg tražit." Nastavi.

Sjediš do njega, ali dobro.

"Tebi prvom javljam."

"Viđam je ja s nekim likom." Opet ova budala. Majke mi samo nek se ova dvojica maknu ubit ću ga. Vidim da se odmah namrštio pa shvatim da je ovaj put stvarno dobio po nogama, ali od Martina.

"I nisi nam rekla?" Šokirano će Luka.

"Ma pusti budalu. Rođak mi bio tu par dana on nas vidio." Smislim izgovor u sekundi. "Nego, momci dosta tračanja, vrijeme je za trening." Nabrzim ih kako bi što prije pobjegli odavde i od ove teme.

Usporim pri izlazu malo korak kako bi bila u istom pravcu s Kačom pa ga podbodem malo laktom, zaslužio je.

"Ti bi na guzicu progovorio." Iskoristim rečenicu koju sam od mame čula milion puta kao mala, a on se, kao i dosad, na sve to samo opali smijati.

***

"Jesu te udušili miško?" Pitam ga čim se zavuče u moju sobicu poslije treninga.

"I previše." Zakoluta očima i izvali se preko stola za masažu. "Budale." Doda sklapajući oči.

"Ej, nema spavanja, trebamo na ručak. Jesu oni gotovi?"

"Nemam pojma, pobjego sam odmah poslije tuša."

"Ajde ustaj." Povučem ga za ruku i natjeram da krenemo prema hotelu jer sam pregladna i ne planiram kasnije na sastanak momčadi ići praznog stomaka.

"Nina ja mislim da je najbolje da ti njemu zabraniš terapije dok nam ne otkrije ime cure." Izvali Topić čim nam  se približi.

Bože dragi, ima li iiedna budalaština da će zaobići njihove glave.

"Tebe i dalje to muči. E moj Topke, pametnije bi ti bilo da svoju tražiš."

Šokira se jer sam mu uzvratila. "Okrenuo si Ninu protiv mene, koji bezobrazluk." Kaže Martinu praveći se uvrijeđeno.

"Nije Nina pas pa da me sluša." Opravda se Bata i mogu reć da mi se sviđa opravdanje.

"Isti ste." Prevrne Fran očima pa ode do švedskog uzimajući usput tanjir.

"Ja mislim da je najbolje da im kažemo i da napokon imamo bar na kavi malo mira." Šapne Bata dok se i sami krećemo prema stolu s hranom.

Presiječem ga pogledom uz jedno "Nema teorije." Pa dobijem još jedno prevrtanje očima jer ga ovo skrivanje polako počinje frustrirati.

Mislim, frustrira i mene sve to, ali smo znali u šta se upuštamo. Što manje ljudi zna, to bolje. Ne želim riskirati ni mrvicu da ova veza dođe do uprave, a sa svakom osobom više koja zna i rizik se povećava znatno.

Sastanak je bilo mnogo lakše za pratiti bez grčeva u želucu. Iako, većinu toga ni čula, a nisam ni trebala. Onaj nogometni dio sam izignorirala. Za mene je najvažnije bilo čudi plan i raspored za ovih par utakmica i čuti kada okvirno počinju pripreme za iduću sezonu.

Hmm, moglo bi se neko more isplanirati u toj pauzici. Malo da odmorim glavu. Najveći je problem što pripreme vjerojatno neće početi u isto vrijeme i za mene i za njega. On ćr zbog reprezentacije imati pautu kasnije, dok ću ja kad on bude na odmoru vjerojatno biti već na poslu.

"Hejj." Zavuče mi se u auto kad se već parking pošteno isprazni odmah ostavljajući jedan poljubac na mojim usnama.

"Vozim te doma?" Pitam isparkiravajući se.

"Mhmm."

"Tko te ljutio?" Nije baš nešto raspoložen.

"Umoran sam." Požali se.

"Suosjećam. Nego, ti si bolje upućen u reprezentativne pauze. Je li možemo mi nać bar 5 dana da smo oboje slobodni od posla prije priprema?"

"Pa trebali bi moć. Onih prvih par dana nakon repke bi oboje trebali bit slobodni. Zašto?"

"Pa da isplaniramo neki mini odmor, more."

"Ajde, možemo sad vidit kad dođemo do mene."

Ne nismo vidjeli jer kako se dočepao kauča tako je zalegao, ne dajući ni meni da ustanem jer se njemu mazi. Ali stvarno je maza, iako se to ovako npr. na terenu ne bi reklo, pa čak ni van njega, ali unutar svoja 4 zida je prava mala maza.