Rekla pa porekla

2. Dramiš bezveze

Znači Nina samo uđeš unutra, potražiš ured i pokupiš opremu. Mogu ti jedino još dati probni ugovor da potpišeš. Ništa strašno, smiri se.

Stojim pred Maksimirom i pričam sama sa sobom. Toliki me stres odjednom spucao, tolika trema uhvatila, dobro mi nije. Ne znam kako ću raditi normalno, kad sad ne funkcioniram kako treba. A samo trebam pokupiti opremu da imam kad počnem zapravo raditi, štp je tek za par dana.

Trebam samo ući i dogovoriti kako šta. Znači staviti potpis na papir i preuzeti torbu sa svom službenom odjećom. Zašto je meni to toliki problem? Zašto ja pravim toliku dramu od toga? Dramiš bezveze Nina.

Mislim da je prva činjenica ili prvi razlog taj što napokon nisam na tribinama nego ulazim na stadion iz potpuno neke druge perspektive. Ovo je samo po sebi doživljaj. Koliko god da ljudi prozivali Maksimir za izgled, kao djetetu koje je odraslo uz Dinamo, ovo je dan za pamćenje. Izgled stadiona mi je sad najmanje bitan.

Skupim napokon hrabrosti pa se zaputim u tu ogromnu građevinu. Pokušavam pratiti upute koje sam dobila no ne snađem se baš najbolje. Lutam onim hodnicima par minuta dok ne naiđem na čistačicu koja me uputi na potpuno drugi kraj. Naravno da je bila u pravu i da sam se ja pogubila tražeći na krivom mjestu.

Tek me spuca prava trema kada se nađem pred vratima na koja trebam pokucati. Ne znam kad se moj šaka našla naslonjena na njih, no, zvuk koji proizvedem udarajući par puta od vrata trzne i mene samu. Čujem iznutra dozvolu da uđem pa još treskavom rukom spustim bravu i otvorim ta vrata, nakon čega budem primorana zakoraknuti u prostoriju.

Tamo me dočeka čovjek srednjih godina, sam, sjedeći u fotelji. I ovo je neki vid ordinacije, što mi je otkrio krevet za pregledanje u desnom kutu sobe.

"Dobar dan. Meni su rekli da se javim ovdje zbog opreme." Kažem nervozno moleći Boga da mi glas od treme ne pukne u pola rečenice.

"Oo, ti si sigurno ona Antina što ju je spominjao." Ustane se čovjek odmah iz fotelje pružajući mi ruku. "Pa dobrodošla kolegice. Ja sam Marko." Predstavi mi se odmah.

Izgovorim svoje ime kratko, predstavljajući se natrag.

"Odmah da ti kažem, mene su samo zadužili da te uputim malo. Imaš nešto i potpisati, ali to ćeš u ponedjeljak s upravom morati vidjeti." Okrene se kako bi sa stola pored pokupio torbu te je predao meni. "Ovdje ti je sva oprema, ako ti zatreba još nešto samo im javi. Bitno je eto samo da si u službenoj opremi kad si u klubu."

"Ja sam ti iz opće prakse, ovo je moja ordinacija. Prostorija do je tvoja, a ima još par terapeuta koji su trenutno s dečkima." Krenemo prema prostoriji koja je predviđena za mene da i nju vidimo. "Normalno, možeš se koristiti teretanom, spravama, terenima, što god ti zatreba."

Proveo me je kroz sve to. Praktički smo obišli cijeli stadion. Od terena do restorana. Tek kad uđeš unutra shvatiš koliko misle o svemu i nastoje sve imati pod kontrolom.

Čak i u hotelu ima soba za terapije sa poprilično moćnom opremom. Znam koliko to sve košta, pogotovo što su neki uređaji tu u više primjeraka jer je ipak riječ o velikom broju ljudi. Sve bi išlo tako sporo da je jedan uređaj na njih 30. Ovo mi dođe kao otkrivanje nekog novog carstva i sad bih se najradije kao malo dijete igrala sa svim tim.

"Ništa, ne znam šta da ti kažem više. Ako imaš neko pitanje pitaj slobodno i mene, a i ostale. Znam da ti ovo sad djeluje strašno, ali stvarno nije. Dobra je ovo ekipa, svi su opušteni."

"A imat ću vjerojatno neko pitanje, ali za sada mi ne pada ništa na pamet."

"Onda se vidimo u ponedjeljak. Odmori se pa u nove pobjede. Ante ih do tada drži pod kontrolom."

Pozdravimo se pa ja krenem kroz onaj labirint od hodnika. Valjda se neću izgubit opet.

Nađem napokon izlaz do parkinga i tek kad sjednem u auto osvijestim činjenicu gdje sam. Jebote, pola Zagreba bi ubilo za moju poziciju. Stvarno se nadam da će u ponedjeljak biti sve okej, a i kasnije. Ovo je stvarno prilika koja se pruža jednom u životu i ne bih voljela da odustanem nakon mjesec dana odmah.

Vratim se doma i odmah ja kao ja, znatiželjna kao malo dijete, otvorim onu torbu da izvidim što sve ima u njoj. Trenirka gornji i donji dio, majice što crne što plave, akreditacija, kačket, čak i čarape. Bome full paket. Odmah ja to i isprobam jer bože moj, žensko sam. Slagala bih kad bih rekla da mi ne stoji. Ne znam je li do kroja ili mene, ali sviđa mi se kako izgleda.

Odmah kad se skinem odnesem sve na pranje kako bi se stiglo i oprat i posušit, a i ispeglat za prvi radni dan.

Danas bude moj red za kuhanje ručka, pa prije nego mama dođe s posla odlučim napraviti brzinski rižoto. Rijetki su dani kad bi imali "svjež" ručak. Obično bi pravile večer unaprijed jer obje radimo do poslijepodne. Da ga pravimo poslije posla bio bi večera. Vikendi su nešto drugo, kao i ove rijetke prilike poput moje danas.

Tek sam sad shvatila da ni vikendi više nisu neradni. U nogometu su oni glavni. I tu su i sva putovanja, huh. Pa ja kuće neću ni viđati. A i ja pričam kao da sam već potpisala na neodređeno. Nisam još ni vidjela momčadi. Boga pitaj šta će biti tu. Možemo skroz ne leći jedni drugima, a opet, možemo i postati najbolji prijatelji. Stvarno se nadam ovom drugom, jer ovo prvo, za dobrobit svih, želim potpuno izbjeći.

Uostalom, nekako se kroz ovih dvije godine potrefilo uvijek da tijekom terapija budem i fizioterapeut i psiholog. Ne znam je li to neka moja prirodna crta ili šta, ali valjda dobro slušam. Možda mi i to pomogne jer definitivno sam zaključila da svakom sportašu, a pogotovo onom na visokoj razini, treba razgovor prije svega. Treba im netko da ih sasluša, utješi, savjetuje, a ja sam bar do sada bila u toj poziciji da to sve odradim kroz prijateljski ton. Nadam se da će tako i ostati.

Odlučim nakon što pojedem odraditi generalku svoje sobe, ipak je pitanje kada ću idući put imati vremena za to, a i ovako onda imam cijeli vikend za odmor i uživanje i psihičku pripremu za ponedjeljak.

Koliko god da me strah, u isto vrijeme ga i ne mogu dočekat. Zanima me što će se sve dogoditi, kako će me prihvatiti, kako ću se snaći, a i koliko znanja zapravo imam jer to mogu provjeriti samo u takvim situacijama.