Chapter 41: Elena

254 10 1
                                    

Adrian parkira auto na ogromnom parkingu, okruženom skupim buticima i luksuznim brendovima.

Sunčeva svetlost se odbija od poliranog stakla zgrada oko nas, prikazujući imena poput Channel, Gucci i Louis Vuitton, čije živopisne izloge privlače, ali i zastrašuju.

"Stigli smo," kaže Adrian, nežno me vodeći rukom na donjem delu leđa dok izlazimo iz auta. Njegov dodir šalje val toplote kroz mene, tiha podsetnik na njegovo prisustvo dok hodamo prema ulazu.

Zastaje na vratima, vadi telefon i bira broj. Uzimam trenutak da pogledam oko sebe, upijajući raskoš ovog područja. S moje leve strane, Gucci prodavnica mami svojim elegantnim izlogom, dok s desne strane, Louis Vuitton butik prikazuje svoju najnoviju kolekciju. Vazduh je ispunjen mešavinom visoke mode i ekskluzivnosti, ali ono što me najviše impresionira je mirnoća scene— gotovo da nema kupaca, samo nekoliko zaposlenih koji se užurbano kreću, verovatno pripremajući se za svog sledećeg klijenta.

Nakon minuta, vrata prodavnice se otvaraju, otkrivajući mladu ženu sa svetlim, ljubaznim osmehom. "Dobrodošli, gospodine, gospodjo Moretti," srdačno nas pozdravlja, njene oči sjaje profesionalizmom. "Očekivali smo vas. Molim vas, uđite."

Prodavnica je prostrana, ali postoji mirna praznina u njoj, verovatno zbog Adrianove dogovora da se prodavnica zatvori za nas do 13:30. Oseća se posebno— gotovo kao da smo u našoj privatni oazi mode.

"Posebno smo odabrali selekciju kupaćih kostima samo za vas. Ako želite, mogu vam pokazati gde se nalaze."

Pogledam u Adriana, a on daje blagi znak glavom. "Zvuči dobro," kažem, radoznala o onome što su izabrali za mene.

Prodavačica nas vodi do izloga ispunjenog raznobojnim kupaćim kostimima, svaki lepši od prethodnog. "Ovi su kurirani na osnovu vaših preferencija," objašnjava. "Slobodno možete probati bilo koji koji vam se dopadne, a naravno, možete istraživati i ostatak prodavnice."

Adrian prekida, "To će biti sve za sada. Hvala."

Prodavačica klima glavom i, osetivši njegov ton, povlači se u jednu od susednih soba, dajući nam trenutak privatnosti koji nam je bio potreban.

Okrenem se prema Adrian, srce mi ubrzano kuca od uzbuđenja. "Ovo je neverovatno," kažem, upijajući selekciju ispred sebe. "Ne mogu da verujem da si sve ovo organizovao."

Adrianove usne se razvlače u zadovoljan osmeh dok me gleda. "Zašto ne probaš neki?"

Mračna obećanjaWhere stories live. Discover now