Chapter 58: Elena

195 10 0
                                    

Nedelju dana kasnije

Prošla je nedelja.

Stvari između mene i Adriana osećaju se drugačije, kao da smo mi stavili naš odnos u drugi plan zbog njegovog posla.
Postao je napetiji, preokupiran onim što se dešava, radi dugo i stalno je u pokretu. Trudim se da to ne shvatam lično, znajući da ono što ga trenutno okupira nije nešto iz čega može lako da se izvuče, ali ipak me pogađa. Dajem mu prostor za koji vidim da mu je potreban, ali to me frustrira. Kao da mu se fokus potpuno pomerio, a ja samo stojim sa strane, posmatram.

Noću dolazi kasno, jedva progovori koju reč pre nego što se sruši u krevet. Ponekad uspem da uhvatim tračak iscrpljenosti u njegovim očima, ali retko govori o tome šta ga muči. Ujutru je već budan kad ja ustanem. Nekad je već otišao pre nego što uopšte stignem da ga vidim. Druga jutra je tu, ali ubrzo odlazi. Kao da živimo paralelne živote, krećući se jedno pored drugog, ali se nikad zaista ne dodirujemo.

Da ne bih tonula u tišinu, našla sam načine da se okupiram. Napravila sam planove da se vidim sa prijateljima, da popijemo kafu ili ručamo zajedno. Mama me je zvala nekoliko puta da dođem u posetu, ali sam odbijala—sve do danas. Pristala sam da odem na nekoliko sati. To je bar neka distrakcija, nešto da popuni prazninu koju Adrianovo odsustvo ostavlja.

Dok hodam ka automobilu nakon posete roditeljskoj kući, osećam čudnu mešavinu olakšanja i nelagode. Drago mi je što tata nije bio tu; da jeste, otišla bih mnogo ranije. Napetost između nas uvek je nepodnošljiva, a sada kada sam se izvukla od njega, nemam nameru da se vraćam.

Vozač mi otvara vrata, a ja se zavlačim na zadnje sedište, ispuštajući tihi uzdah dok krećemo nazad ka kući. Poznato brujanje motora ispunjava tišinu.

Mračna obećanjaOpowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz