His Hero (FWC)

"Ostanu samo komadići obećanja i krhotine razbijene nade.."

"Hej West!" primio me za ruku Shane i pogledao ravno u oči.
"Ne brini, on je i dalje ovdje." lagano se osmjehnuo i stisnuo mi ruku.

Kimnula sam i jedva skupila usnice u malen smješak. Možda mi je i trebao netko nastaviti govoriti o njemu, jer bi tako zaboravila na njegovo obećanje. Obećanje da će uvijek biti ovdje. Na kraju to tako i bude, u zraku ostanu samo komadići obećanja i krhotine razbijene nade.

Izmaknula ruku i rekla glasno "Shane. Sretno." naposljetku uputila mu blagi osmjeh, na što je on napravio isto i otišao na svoju stranu.

Čim smo stigli do rovova dobro smo se ukopali i čekali. Nije prošlo dugo kadli netko počne vikati. Isprva nisam razaznala riječi, ali kad sam shvatila o čemu se radi, smrzla sam se na mjestu.

"West, mičite se odande!" bila sam gotovo sigurna da je to Shane.

"Hajde sedmorko! Brže!" dignuli smo se i što smo brže mogli kretali smo se na drugu stranu podalje od rovova.

U jednom trenutku pustinjom je odjeknuo zvuk eksplozije, a ljudi iz moje jedinice i ja okusili smo let ptica. Taj veliki zamah eksplodirane bombe odbacio nas je i pali smo kao mrtvi.

/Luke/

Gledao sam taktiku vojnika već mnogo puta i nijedna me nije fascinirala kao ova. Ovime su osigurali pobjedu. To je stoposto. Rovovi oko šatora cijele brigade, okrenuti prema svim stranama svijeta. Kada se dobro ukopaju, neprijatelj ih neće lako primjetiti kada će se približavati. "Da, to bi trebalo uspijeti." rekao sam glasno i nasmijao se.

"Luke, koordinate pokazuju 45°13'25" i 33°45'12"." brzinski sam se okrenuo i u par koraka stigao do stola s računalima. Pretipkavao sam, gledao, proučavao..

"Ovo mora biti krivo. Ne, ne, ne. Kako?"

"Luke, računalo ne laže." Ployd mi je uputio tužan pogled.

Izjurio sam iz šatora. Trčao sam do najbližeg rova i sreo Shanea.

"Tko je na zapadnim rovovima?" upitao sam u jednom dahu.

"West. A što misliš?" Shane se nasmijao mom budalastom pitanju.

Drhtavim rukama sam prošao kroz kosu "Shane, na točno tim koordinatama je postavljena bomba. Može eksplodirati svakog trena."

Shane je skočio na noge, izvadio ono malo crno kao voki-toki i pokušao dobiti West.

Kada sam shvatio da se West neće javiti, iz petnih žila sam se počeo derati. Shane je krenuo i trčeći uputio West upozorenje. Kroz dalekozor sam primjetio da je West konačno shvatila. Micali su se poput mrava. Brzo i složno.

''Uh, dobro je." rekao sam i brišući znoj s čela začuo zvuk bombe i ostao ukopan.

"West." prošaptao sam.

Počeo sam trčati i konačno stigao do nje.

"West, West!" Shane je pridigao njenu glavu i primio je za ruku.

Nepomično sam stajao i buljio u njeno lice. Bilo je tako prašnjavo i uprljano. Njena plava kosa je sada bila razbarušena na pijesku. Izgledala je mrtvo.. Koljena su mi se samo odrezala i pao sam do njenih nogu. Lice sam pokrio rukama i briznuo u plač.
Više ne želim kući. Želim da se West vrati.

/Westline/

Čula sam kako netko doziva moje ime. Mahnito sam počela grabiti zrak i boriti se da otvorim oči. Leđa su me boljela. Bila sam slaba. Što se to desilo? Kako nismo prije shvatili ovo?
Bojažljivo sam otvorila oči i ugledala Shanea.

"Konačno!" rekao je, razvlačeći usnice u smješak, pokazujući svoje bijele zube. Pridignuo me i čvrsto zagrlio.

"Ne mogu.." tiho sam izustila i ponovo zatvorila oči.

Osjetila sam kako me dignuo i trčeći me odnio u šator. Jasno sam čula kako je rekao Lukeu da me čuva, a on se vraća na bojište.
"Shane." rekla sam u poluglasu.

Došao je do mene i primio me za ruku.

"Čuvaj se." otisnuo svoj poljubac na moje čelo i izjurio van.

"Hajde, West. Odmori se!" Luke mi je čistio lice i ruke.

Samo sam se prepustila i dopustila da opet odletim. Ali ovoga puta u zemlju Snova.