His Hero (FWC)

"On nas neće prepoznati.."

Sjedili smo u rupi obloženoj vlažnim kamenjem na kojima su se već polako nadzirali mali korjenčići mahovine. Jadan izvor svijetla prolazio je kroz željezne rešetke, iznad naših glava.

"Luke.." tiho sam ga zazvala kako ne bih probudila Armanda i Lalitu koji su ležali do nas.

Trgnuo se i okrenuo prema meni "Reci.."

Uzdahnula sam "Žao mi je što sam sumnjala u tebe. Nisam smjela." igrala sam se končićima koji su izlazili iz rukava. "Možda bi se sve ovo odigralo drukčije da nisam sumnjala, već da sam odmah stala na tvoju stranu."

Dovukao se do mene i obgrlio me "West, ispalo je kako je ispalo. Kad tad bi saznala da je to Shane i rezultat bi bio isti, ako ne i gori."

"Ti si znao?" drhtavo sam ga priupitala.

"Saznao sam vjerojatno par sekundi prije tebe."

Uputila sam mu zbunjujući pogled. "Objasni mi, hoćeš li?"

"Obećaj mi da ćeš ostati mirna, može?" nesigurno sam kimnula glavom i stisla se još više uz njega. Noći su ovdje stvarno hladne.

"Kada sam odveden, mislio sam da nas voze u sigurnu bazu. Rekli su kako je požar kriv, te smo svi mirno pošli za njima. Nisam imao pojma što je zapravo iza svega ovoga.."

/Luke, u vrijeme opustošenja baze od strane OVZUO/

"Dečki, ako želite ostati živi, morati ćete brže micati te vaše informatičke nožice." zapovjednik, nama nepoznate brigade, je rekao dok su nas tjerali iz labosa i vodili prema kombiju.

Pitam se što se događa s West i Shaneom, odvode li i njih?

Pokupio sam sve papire s bitnim informacijama i krenuo za drugima prema kombiju. Čvrsto sam držao fascikl, prisjećajući se uputa našega zapovjednika da uvijek vjerujemo samo sebi, dok ne potvrdimo tko je još, osim nas samih, dostojan naših istraživanja.

Kako se bližio moj ulazak u kombi, vojnik na vratima me pregledao. Nisam mogao, a da ne zapazim crnu tetovažu na njegovoj ruci, gornjem dijelu dlana. Krug prošaran nekim crticama, ulijevao je neki strah. Zapravo, dobivao se siguran osjećaj da nekome pripada. Pogledom sam preletio po ostalim vojnicima i na svakome uočio istu tetovažu. Postao sam malo sumnjičav, ali ionako sam ne mogu ništa napraviti.

Ušao sam i sjeo do svojih kolega. Gledao sam van kako kombiji odlaze, i kako svi napuštamo bazu iz zapravo nedokazanih razloga. Alarm za požar se nije oglasio, nismo vidjeli vatru, dim ili nešto slično.

Kako smo odmicali od baze, tako nam je uskoro nestala i iz vida. Uskoro, sve nas je trgnuo i zaprepastio zvuk koji je dopirao iz smjera baze, a neposredno nakon toga u zrak se vinuo crveno žuti dim prošaran sivim bojama. 

"Bomba." prošaptao je Pike do mene i hipnotozirano buljio prema dimu.

Prestrašio sam se. Više nisam bio siguran koji je pravi razlog, gdje su moji prijatelji i kamo nas ovi sektaški vojnici odvode.

Vozili smo se po vijugavim cestama, obloženima lošim asfaltom.

Na prednjim sjedalima, tik do vozača sjedila su dva sektaška vojnika, kako ih ja volim nazivati.

U rukama su imali neke nacrte, tlocrte nekih baza možda. Razgovarali su o velikom planu, novoj rasi i nekim pokusima.

Koliko sam mogao, naćulio sam uši i istegao vrat kako bi bolje vidio.

Taman kada je trebao izvaditi još jedan papir, kombi se naglo uzdrmao, a vrata su samo odletjela.

Na mjestu gdje su bila stražnja vrata, stajao je muškarac sa šeširom i maramom, te puno metaka. Počeli su pucati, pa smo uskoro ostali bez vozača i suvozača. Njihovo mjesto zauzeli su ljudi isto obučeni kao onaj koji je pucao.

Činilo se da smo zadnji kombi, budući da iza nas više nije bilo vozila ovih sektaša.

Nastavili su voziti sve dok se tek par metara iznad nas nije pojavio helikopter koji je svojim oružjem pucao prema nama.

Situacija se odvijala i presporo za moj ukus, ali adrenalin je brzo pokrenuo moje noge, te sam skočio na našega osloboditelja i tako ga spasio metka.

Zajedno smo pali iz kombija, a neposredno nakon toga, vozilo je samo eksplodiralo.

"Nacrti.." prošaptao sam.

Sadašnje vrijeme 

"Tako sam upoznao Armanda. Jedan drugog smo spasili od mogućeg poginuća." izdahnuo je i nastavio gledati preda se.

"West, misliš li da je Shane oduvijek u ovome?"

"Ne vjerujem, rekao je da je to zbog slave, moći i.." zastala sam prisjećajući si dana kada sam upoznala Bena i njega.

"I? I što, West?"

Pridigla sam se u sjedeći položaj "Dan kada sam upoznala Shanea, već tada je imao tetovažu. A ti si pričao o sektaškim vojnicima s krugovima prošaranim nekim crticama."

"Tako je. Zato sam i bio nervozan kada ste stigli i kada sam vidio Shaneovu tetovažu. Nikada joj nisam davao nikakav značaj, ali očito je da je on upleten."

Kimnula sam "Kako sam prilazila ovom području, Shane je sve više bio nervozniji i nekako ne baš svoj." udahnula sam "Dok smo hodali, on, Clark i još jedan momak bili su prvi i raspravljali o nečemu. Gledali su neke papire.." zastala sam ponovno i pogledala u te crne prodorne oči.

"Rekao si da si vidio nacrte."

Luke je nijemo kimnuo.

"Ako ih ponovno vidiš, misliš da bi ih prepoznao?" upitala sam ga, a plan u glavi se već sam stvarao.

"Siguran sam da bi, ali od kuda.." zastao je "Shane."

"Da, Luke. Shane ima nacrte. Samo ih se moramo dokopati. Sigurna sam da je to tlocrt baze OVZUO, što bi nam uvelike olakšalo." po prvi put nakon onog događaja izvila sam usnice u osmijeh.

"Da, ovaj, dvije stvari.."

Entuzijastično sam kimnula, vjerujući da ovo moje raspoloženje ne može nitko pokvariti.

"Kako ćemo se dokopati tih nacrta i skinuti Shanea i ekipu s vrata?"

"Luke, u istom smo rangu kao i oni."

"Govori u svoje ime.." prekinuo me prolazeći rukom kroz kosu.

"Ti ćeš nam pomoći u drugim stvarima. Koliko sam shvatila Armando je ratnik, a vjerojatno i svi ovi ljudi. Osmisliti ćemo plan, a onda napasti." ponovno sam se nasmijala, sve više vjerujući u plan koji mi se motao po glavi.

"Dobro.." nesigurno je potvrdio.

"Super. A sad druga stvar." znatiželjno sam ga pogledala.

"Da, druga stvar.." drhtavim prstima je protrljao oči, te obgrlio koljena. "Sektaški vojnici su spominjali pokuse i nove rase. Koliko sam uspio shvatiti, svi koji uđu, promjene se nakon nekog vremena." pogledao me proučavajući moj izraz lica.

"Da, i Ben je spomenuo novu vojsku, a Shane novi svijet."

Kimnuo je "Mislim kako Ben, ako je živ, više nije onaj stari, već da upravljaju njime kao kakvim robotom."

Osjetila sam kako mi je ovim riječima sav zrak izbio iz pluća. Oči su mi se počele magliti i jedino što sam mogla jest odmahivati glavom i moleći se da to nije istina.

"West, on nas vjerojatno neće ni prepoznati..."