Angel Without Wings #WWC

Part 2.

Sjetila sam se da nisam pogledala autogram i posvetu. Prvo sam uzela mobitel i okrenula ga. Na poleđini je bio njegov potpis napisan mojim crnim markerom i maleno srce. Aaww.... A onda sam izvadila sliku i okrenula je. Prvo sam pročitala posvetu.

"Jedan je anđeo ušao u moj život i ukrao mi srce. Taj anđeo upravo ovu posvetu čita. S ljubavlju ovu posvetu ti dajem da ju čitaš svaki dan s osmijehom na licu"

Molim?!

Anđeo... Srce.. Čekaj on je cijelo vrijeme govorio o meni.

Isuse Kriste!!!

Ja nisam mogla vjerovati. Ispod posvete bilo je još nešto...

Nešto kao....

Isuse Bože!!! Niall mi je napisao svoj broj mobitela i nadodao "Call me". Woow!!!

Jess, smiri se. Ovo se ne događa, sve si samo sanjala. Sad ćeš se probuditi i sve će nestati.

Zatvorila sam oči i jako se uštipnula. Otvorila sam ih. Posveta i broj još su uvijek bili tu. Ono nije bio san, sve se stvarno dogodilo! Počela sam skakati posvuda po sobi i odlučila sam ne reći Lou i Ari jer sam znala da bi ga onda napadale. Ja niam bila takva. Nimalo. Bila sam sramežljiva i samozatajna djevojka. Pogotovo sramežljiva. Ležala sam tako cijeli dan do večeri na krevetu buljeći u njegov poster na plafonu i razmišljala "dal da ga nazovem ili ne" i onda sam se sjetila njegovih riječi "dođi kasnije navečer tu smo cijeli dan" i odmah izbuljenih očiju ustala iz kreveta. Holy shit!! Što sad?? Otvorila sam ormar, izvadila uske poderane traperice s velikim prerezom na koljenu, bijelu majicu na bretele, uzela sam vesticu te Conversice. Obukla sam se na brzinu, uredila malo jer se inače ne volim šminkati i spustila se dolje. Mama i Lou su gledale TV.

"Kamo ideš dušo?" upitala me mama. "Idem do Ari, pa ćemo malo do parka" morala sam malo lagati. Ali do Ari idem. "Kad ćeš doći doma?" opet je moja zaštitna mama upitala. Duša moja, toliko se brine za mene. "Neznam... Pa tek je 5 poslijepodne... Do 11 ću biti doma" zakolutala sam očimai veselo joj rekla. "Ajde dobro, idi. Zabavi se!" rekla je mama i nasmijala mi se. "Hoću. Bok!" pozdravila sam mamu i Lou i krenula van. "Bok mala...!" zaderala se Lou kad sam već praktički bila vani. Vratila sam se i provirila glavu u dnevni boravak "Nisam mala..." odbrusila sam joj, isplazila joj jezik te izašla. Otišla sam sva sretna nadajući se da ću ih vidjeti ponovo. Moja četiri anđela. Ariani sam već sve javila i pričekala me ispred njene kuće. Sredila se tip-top. Bila se predivna.

"Wooow... Jess, izgledaš pre pre sexy. Ja mislim da će Niall pasti na guzicu sutra ako ovo obučeš za koncert" rekla mi je Ari dok me zagrlila ispred njene kuće. "Haha misliš? I da to ću obući" rekla sam joj pokazivajući moju kombinaciju. "Pa naravno. Ajde idemo već jednom možda ih vidimo opet" rekla je Ari i veselo skočila par puta te pljesnula rukama. "Nadam se da hoćemo" dodala sam i uzela dubok dah. Stigle smo do centra. Nije bilo gužve. Tu i tamo je bila još koja cura. Dečki su često izlazili da se upoznaju s njima jer su previše srdačni i dobri. Zato ih volim. Ispunjavaju fanovima sve želje. Šetale smo se sa strane i vidjela sam Harryija kako izlazi van. Harry je Arianin najbolji u bendu. Obožava ga. Lupila sam ju po ramanu. "Hej, bebo, gle ko je dolje vani?" rekla sam joj i pozala joj prstom u smjeru gdje je bio Harry.

Ari je pogledala i vidjela ga. Blenula je.

"Hajde, što čekaš? Idemo dolje da ga upoznaš napokon" rekla sam joj. "Ja... Ja ne mogu" rekla je Ariana totalno izbezumljeno i zbunjeno. "Ajde idemo!!!" rekla sam i uzela sam ju za ruku i doslovno odvukla do Harryija. Smireno smo došle do njega, upoznale ga, dobile autogram i par slika, pa sam ga zagrlila i šapnula mu na uho da ga Ari želi upoznati i biti nasamo s njim samo na kratko. Namignuo je i šapnuo natrag "nemaš frke". Ostavila sam ih i krenula dalje. Šetala sam centrom nadajući se da će se Niall stvoriti negdje. I onda sam osjetila nečije ruke na očima. Ništa nisam vidjela.

"Heej!!! Tko si ti? Pusti me!" derala sam se dok sam pokušavala maknuti nečije ruke s mojih očiju. Maknuo je ruke, i okrenula sam se. A ono... Niall stoji ispred mene prekriženih ruku u preuskoj bijeloj majici bez rukava, košulji isto tako, bež hlačama s prerezom na koljenu i bijelim Conversicama. Ja sam ostala zatečena. Bio je prezgodan. I frizura je bila postojana kao i uvijek. Napravio je onaj svoj "wink" smiješak i namignuo. "Iznenađenje!!! Stigla si!! Iskreno, nisam očekivao da ćeš doći, ali... Eto te! I izgledaš super!" rekao mi je i namignuo. Bilo me užasno sram pa sam samo stavila ruke na lice, pognula glavu i počela se smijati. I on isto. Čula sam ga. Jako dobro.

"Što je? Jesam ja smiješan?" rekao je kroz smijeh. "Hahaha ma ne nikako..... Mene je sram užasno. Oprosti što sam se izderala na tebe, nisam znala da si ti" rekla sam mu i pogledala ga u oči. "Hahha ma nema problema. Nego..." počeo je govoriti pa je zastao na kratko. Doslovno me "pregledao" očima od glave do pete onako frajerski i mislila sam da nešto nije u redu.

"Što? Nešto sa mnom nije u redu?" pitala sam zbunjeno i pogledala sama sebe. "Ma ne ne... Samo... Izgledaš.... Predivno. Stvarno" rekapo mi je i nasmijao se. "Isuse... Hvala. Ja ne vjerujem da mi se ovo događa" rekla sam još jedno mi osjetila kako sam se malo zacrvenila u obrazima. "Što to?" upitao me Niall. "Pa to da razgovaram s tobom, mojim najvećim uzorom u životu, mojom srećom, suncem, svime. Ne vjerujem" jednostavno sam mu objasnila. "Ajooj, slatko... E pa vjeruj jer ovo je tek početak" rekao mi je s slatkim glasićem. "Čega?" skupila sam obrve i upitala ga. "Vidjet ćeš. Jesi za šetnju po gradu?" upitao me. "Pa... Kad već imam priliku, naravno" odmah sam prihvatila pitanje. Krenuli smo jedan do drugog po gradu i razgovarali o svačemu. Ja još uvijek nisam vjerovala. Nisam si mogla predočiti da se šećem po Londonu s Niallom Horanom i da razgovaramo.

"Nego... Reci mi nešto o sebi" rekao mi je Niall i pogledao me. "Pa znači... Moje ime je Jessica, imam 17 godina, još malo pa 18, imam stariju sestru Lou, živim s njom i mamom koja je moja naj naj prijateljica i najbolja mama na svijetu i veliki fan One Directiona, eto to je to. Sad ti" rekla sam mu i nasmijala se poput neke pijane budale. "Pa mislim da znaš već sigurno apsolutno sve o meni" rekao je i nasmijao se. "Pa zapravo znam ali želim to čuti od tebe" rekla sam i pogledala ga. "Znači, Niall, imam 22 godine, starijeg brata Grega, nećaka Thea šogoricu Denise, Mamu Mauru, tatu Bobbyija onda 2010. prijavio sam se na X-Factor i završio ovdje gdje sam sad. I sviram gitaru... Eto" objasnio mi je u kratkim crtama ono što već 5 godina znam. "Wow.. Predivno..." pravila sam se kao da to čujem prvi put "Nego hoćemo natrag? Malo smo se previše udaljili" dodala sam. "Može, meni odgovara" rekao je Niall.

Vraćali smo se u smijehu i razgovoru. Smijali smo se cijeli put i shvatili smo da smo zapravo po mnogočemu slični. Cijelo me vrijeme promatrao nekako drugačije i posebnije. Vratili smo se brzo, a Ari i Harry su baš ulazili u arenu na upoznavanje s ostalima. Niall je vidio kako ih gledam s smiješkom, pa me samo uzeo za ruku i odvukao unutra. Odveo me u backstage i upoznao s dečkima. Tamo su bili i Ari i Hazza. "I cure...? Dolazite na koncert sutra?" pitao nas je Liam, Daddy Direction. "Normalno! Prvi red u sredini i backstage" veselo je odgovorila Ariana. "Yay... Bit će cool. Jako cool" ubacio se Harry u razgovor. "Samo se čuvajte Hazze i njegovih bočica s vodom pa kad krene pospremite mobitele ako ne želite ostati bez njih" rekao je Louis i počeo se smijati sam sebi.

Budala šašava.

Svi smo se nasmijali, a Niall je nešto šapnuo Harryiju. Ovaj se nasmijao i potvrdio nešto. Vratili su se s smiješkom i nastavili smo razgovor. Mislim da smo mi dvije bile tada najsretnije Directionerke na svijetu. Mislim, nas dvije same među 4 najljepša anđela na svijetu. Nešto predivno. Sat je odzvonio 9 navečer. Već?! Ari i ja smo se pozdravile s dečkima i krenule van jer su se dečki vraćali u hotel. Prije nego smo izašle, Niall me zaustavio na trenutak, zagrlio i šapnuo na uho "nazovi kad dođeš doma". Kimnula sam i otišla. Po ulici smo išle potpuno iznenađene i vesele. Potpuno. Stale smo ispred njene kuće, zagrlile smo se i izljubile i ja sam dalje krenula doma. Stigla sam a ove dvije su slatko spavale na kauču. Tiho sam izvadila dekicu iz ormara i pokrila ih njom. Tiho sam ušla u sobu i bacila se na krevet. Spremila sam Niallov broj u mobitel i odlučivala "zovi ili ne" i odlučila sam ga nazvati. Zvoni... Zvoni...

"Halo? Tko je?" čula sam nježan irski naglasak. "Call me habaa. Jess. Nadam se da ne smetam" rekla sam mu i nasmijala se. "Heej.. Ma ne ne smetaš niakako. Što radiš?" odgovorio je Niall i pitao me. Opet s onim svojim predivnim naglaskom i nježnim glasom. "Ležim u krevetu, razgovaram s mojim idolom i ne vjerujem. Ti?" rekla sam. "Hahaha... Isto ležim u krevetu i razmišljam kad ću te opet vidjeti" kratko i jasno mi je odgovorio.

Ja nisam mogla vjerovati...

Pa jel se on meni upucava!!???

Ovo se ne događa!!!