My Dark Fallen Angel

Hospital

(Znači imam ispriku...Bila sam na putu u Sloveniju i zato nisam pisala...I taman ja dođem kući sva sretna.Zove mene moj djed i kaže da je uginu pas kojeg sam mu ostavila na čuvanje.Tj da ga je nešto ubilo dok je bio vani i igrao se...Tako da opet nisam mogla pisati...Jer kako pretpostavljate gušila sam se u suzama zbog moga psa...I još smo imali test iz biologije tako da stvarno mi je žao.Nadam se da će vam nastavak biti uredu...Samo ću vam reći desiće se nešto loše,ali svaka priča mora imati svoju tužnu stranu zar ne...Ali vidjećete...(Inače obožavam stavljati tri tačkice na kraju rečenice...)Volim vassss... 

Pokušala sam otvoriti oči no nisam mogla.Pokušala sam podignuti ruke da protrljam oči ni to nisam mogla.Osjećala sam se tako malaksavo(slabo,loše,kao kada imate groznicu)...Imam osjećaj da su mi oči pune krmelja i da zato nemogu otvoriti oči.To je od blakanja.Toliko sam slaba da nemogu ni da usne odvojim jedne od druge.A i usne su mi bile suhe i ispucale sao da satima ili bolje rečeno danima nisam bila vodu...Pokušam ponovo podignuti ruke da očistim oči i uspijevam.I tek sada vidim da sam u Harryevoj sobi na njegovom krevetu i da sam pokrivena sivim jorganom...Pokušam ustati ali koljenima odmah u sekundi dotaknem hladni parket.Pokušam ponovo i ovoga puta se pomognem rukama ali opet padnem.Previše me slomilo ovo sa bakom,iako sam vukodlak imam emocije.I sve me to slama i boli.Kao da mi neko čupa svaki organ zasebno...Ipak ona mi je kao druga majka koju nikada nisam imala...Čula sam neko tupkanej uz stepenice i na vratima od sobe koja su usput bila otvorena je stajao Harold koji me gledao sa toliko tuge u očima da me je to još više slamalo.Pa ako sam ja tužna neću da vidim njega takvog to me još više boli.Na sebi je imao cenu majicu i crne glače.Dok su mu noge bile bose,i njegovi prsti su dodirivali taj hladni parket od kojega se čak i moja koža ježila.Ali hey pa on je poput vampira sa krilima koje uspt nikada nisam vidjela.No vratimo se na Harrya koji me jen u međuvremenu nosio do dnevnog boravka.Bila sam toliko umorna da nisam ni primjetila da me je uzeo u naručje.Nisam osjećala ni njegove ruke na sebi.Grozna stvar kada nemožeš osjetiti njegove ruke na sebi.Kao da si u stranom tijelu samo je mozak tvoj i samo njega osjećaš a ovo ostalo možeš otkinuti nebi ni osjetio.Spustio me na kauč na kome su sjedili Liam i Niall koji su me gledal blagim očima,a na dvosjedu su sjedili Lou i El a na fotelji Zayn sa Perrie u krilu.Zayn je mrtav hladan gledao tv dok je pez bila isto potištena.Na neki način sve je ona tj moja baka njih odgojila i odhranila.Svi su oni od djetinjstva zajedno i svi uvijek gdje će mo na doručak,ajmo kod Louisove bake.Gdje će mo na ručak ajmo kod Louisove bake,gdje će mo na večeru ajmo kod Louisove bake.Ona im je svima bila druga majka pa tako i meni.Neznam zašto je Zayn nako miran i on mrtav hladan gleda tv i boli ga uvo.Harry  mi je nešto pričao ali ga nisam slušala pratila sam Zaynove pokrete koje je činio sa daljinskim upravljačem.Listao je kanale i tražio očikledno nešto zanimljivo za gledanje.

"Daj dovraga slušaj me kada ti pričam.Moraš biti jaka i zbog sebe i zbog bake.Ma zbog svih nas.Svima nam otežavaš.Svi mi nju volimo,i tebe isto,misliš da je nama lako gledati te takvu.Posebno meni i Louisu.No ajde sada idi se umi operi zube,sredi se i onda idemo kod nje u posjetu."

On je nešto mljeo i mljeo većinu stvari što je rekao nisam čula.Pa zapravo ništa nisam čula samo ovo predkraj.Nisam mogla slušati prodike.Pa sam samo klimala glavom u potvrdnome obliku...Već sam se bila razbudila pa sam već mogla samostalno da hodam i da se krećem.Kako kaže stari narod odkravila sam se kao zaleđena voda.Pa sam ponovno u funkciji,ustalas sam kao zombi krećuči se ka toaletu.Obavila sam sve i stala na vrata od izlaza iz kuće i  čekala ove kada će doći.No niko se nije pojavljivao.Ponovno dođem do dnevnog boravka stanemna ulazu i čekam ih.Bez i jedne jedine riječi kao da sam onijemila.Nisam mogla da izustim glasa pa nisam ni pokušavala.Lou i Harry su zbinjeno gledali u mene nije im bilo jasno šta čeka.No onda je Harry shvatio,da čekam kada će mo krenuti.

"Prvom moraš nešto da ruča,pa će mo onda.A ionako posjete su tek od 10 sati a sada je 8.Imamo još dva sata.Idemo nam pripremiti da nešto jedemo."

Svi su ustali i krenuli prema kuhinji a tako i ja.Izgleda da je ovdje jedini Harold koji priča i komunicira.Posjedali smo za sto i čekali da nam Harry da,da jedemo...Odjedom se začulo mrmljanje od strane Nialla.

"Šta si rekao Niall"

"Rekao sam da ne mogu da jedem eto šta sam rekao a sada odo zagrijati auto dok vi jedete.Pa ajmo u tu glupu bolnicu."

Stvarno sam bila iznenađena što Niall nemože da jede.Ma šta ja pričam ne mogu ni ja.Ali moram inače mi Harry neće dati da idem u bolnicu dok ne jedem.Svi smo jeli juhu iz koje se gusta para izvijala pravići ne prepoznatljive oblike u zraku.I onda odlazeći i šireči se po kuhinj.Kada smo svi jeli samo smo ustali od stola i otišli do auta koja su već bila upaljena zahvaljujući Niallu.Sjeli smo u auto.Harry je samo sjeo u auto i počeo da vozi.Ni on više ništa nije progovarao vladala je grobna tišila.Izgleda da je i njemu dosadilo da "razgovara" sa nama pa je odustao.U roku 15 min bili smo pred bolnicom.Svaka dlakica na mome tijelu se digla,hvatala me jeza i strah šta bih mogla vidjelti u sobi gdje se nalazi moja baka.Previše mi znači ne želim je izgubiti.Izašla sam iz auta i ovog puta su svi koračali iza mene.Došla sam do recepcije a Harold je stajao kraj mene držeći mi za ruku.To je bilo prvi puta da sam progovorila od jutros.

"Prestani da mi odmjeravaš dečka i reci mi gdje se nalazi starica koja je sinoć ovdje dovezena zbog lošeg stanja udarca u glavu."

Rekla sam drsko promuklim glasom nisam se imala vremena raspravljati još i sa njom.Pa sam joj samo poklopila.Osjetila sam malo jači stisak na svojoj ruci te sam pogledala u ruke koje su kao stvorene jedna za drugu bile priljubljene jedna uz drugu.Pogledala sam u Harrya i dobila hrabljujući osmjeh u znak podrške.

"Owaj,ona babuskara je u sobi 312 treči kat."

Samo sam klimnula glavom povlačeći Harrya za sobom u veliki lift gdje smo svi stali.Pritisnula sam dugme za treći sprat te se lift pokrenuo.Dok se lift podizao na gore imala sam osjećaj kao da padamo.Lift se zaustavio otvarajući svoja velika metalna teška vrata.Tražila sam broj 312.310,311,312 EVO GA...Polako sam ušla u sobu vrata su zaškripala kao da se godinama nisu otvorila,a stara žena je ležala na krevetu.Obučena u ono bolničko sranje od odjeće i pokrivena do struka tankom dekicom.Dotrčala sam do njenog kreveta uzimajući njenu staru i pomrežalu ruku u svoju ljubeći je.

"Bako bićeš dobro otići ćemo kući čim se oporaviš ...Ja te vodim na jedan dobar odmor daleko do svega i bećemo glavne face na plaži gdje se budemo odmarale.Samo se ti meni lijepo odmori i sve će biti uredu."

Plakala sam,hvala bogu da nisam stavila šminke znala sam da ću plakati pa mi se sada nemože ništa razmazati.Svi su već bili u sobi sjedeći na bolničkom kauču suznih očiju.Jedini je Zayn sjedio u tamnom dijelu sobe gledajući u pravcu bakinog kreveta.Voljala bi da znam zašto je takav no nebitno.Tako dok smo sjedili u sobi doktor je ušao otvarajući i zatvarajući vrata koja su škripala i svima nam parala uši svojim zvukom.

Dr:Dobar dan!...

Kako kome!

Dr:...Odma ću preći na stvar situacija nije nimalo dobra.I gospođa se nemože spasiti.Upitanju je rak i nemoguće je da ovo preživi.Zahvatilo je i mali i veliki mozak.Zato što je zahvatio sve to čak ni vampirov ni vukodlakov ni vještičiji otrov nebi pomogao.Pa zapravo ni od jednog nadvanrednog bića nebi pomoglo.Ostaje joj još petnajstak dana života pa ga bolje provedite dobro.Mi ćemo joj davati morfi da prekrije bol koju osjeća.Doviđenja!

Doktor je izašao,a ja sam prišla Louisu još više plačući i grleći ga.A na vrata je ni manje ni više upao.

"________"

(Pa evo ostavljam vam vremena da pogađate tko je to ušao u bakinu sobu nepozvan i tko je toliko zaprepastio Auroru...I jbg bakica mora da leputne šta da vam kažem surova sam... Volim vas sveeee.Ostavite komentar i recite mi vaše mišljenej... Ly<3)