My Dark Fallen Angel

Why she?!?

Aurora's P.O.V

Već sam odavno legla spavati u krevet.Zayn je bio optimističa,razmišljao je bolje.Rekao je da joj se stanje možda popravi i da će možda da ozdravi.Svi bi smo to voljeli,ali to nije bilo moguće.Bolest ju je već bila uništila,doslovno ju je pojela.Kao zalogaj hljeba,baka je nestala.Njeno tijelo je mršavo,a lice uvenulo kao crvena ruža bez kapi vode.Bilo je bolno gledati tvoju voljenu osobu kako umire.A ti joj ne možeš ni na koji način pomoći.Boli previše,a ta bol te razdire iznutra.Jedva čekam sutra da je vidim i da je dovedem kući gdje i pripada.Sklopila sam oči,i onda crnina.

...Jutro...

Već smo svi ustali i devet je sati...Jeli smo spremili se.I sada bi trebali da idemo po baku iz bolnice.Sa Harryem nisam već dugo razgovarala kao da ga nešto brine,i to nemože sa nikim da podijeli.Sve nas muči stanje od bake.Ali on ni ne priča ni ne jede.Dok smo mi svi nekako optimističniji,on je tužan,slomljen.Jednostavno vam ne mogu opisati taj njegov izraz lica.Lou je već počeo da priča i prije ga nisam baš nešto pretjerano slušala šta trabunja.No sada u ovoj situaciji slušala sam svaku i jedinu riječ.

"Trebali bi da idemo,u 10h se bolesnici smiju posjećivati a baku puštaju u 11h"

Poskočila sam sa stolice kao oparena i čak sam trčala prema autu.Ok nisam baš trčala ali sam brzo hodala.A Harry je hodao pokraj mene,držeći me za ruku.Isprepletao nam je prste i pogledao me sa sjetnim pogledom.No nisam ga ništa željela ispitivati,svi imamo svoje brige.Poslije ću ga pitati.A i od onog incidenta sa bakom.Ni ne spavamo zajedno ja spavam u svojoj sobi,osjećam se sama u ovome.Vožnja je prošla mirno.Liam je poveo Danielle pa je ona pričala sa El.A ja,ja sam gledala kroz prozor,gledajući sve te ljude.Ljude kojei su imali različite izraze lica.Sreća,ljubav,tuga,zabrinutost,izgubljenost,zloba,usamljenost.Sve to sam saznala iz izraza lica.A i  nije bilo teško pogoditi ,bilo je tako očito.Čak je i Dona išla sa nama sjedila je kraj mene grleći me i ništa ne govoreći.Znala je da mi je tako najljepše.Išli smo jednim crnim kombijem.Da bi svi mogli sjesti.Na prijeda su sjedili Lou koji je vozio,Zayn i Liam.Iza njih su sjedili Danielle,El i Harry.A iza njih smo sjedili Niall,Dona i ja.Veliki kombi,no Perrie nije željela ići pa je ostala kod kuće.Nije se osjećala dobro od mirisa bolnice,pa je ostala doma.Već smo stigli i baka nas je već čekala u invalidskim kolicima na recepciji.Dok joj je doktor pisao otpusnu list.Lou je prišao doktoru i počeo razgovarati snjim.A ja sam prišla baki grleći ju.

"Hej bako.Kako se osjećaš danas?I zašto si u invalidskim kolicima."

"Pa kemo-terapije su me iscrpile pa sam oslabila.A i sve me kosti bole pa ne mogu ni stajati."

Došlo mi je da plačem,no suzdržala sam se zbog nje.

"Evo baku već možemo voziti kući,pa bolje da odma krenemo.No neko od vas će morati ići pješice,pošto nema mjesta za sve."

"Ićemo ja i Dona malo prošetati,svejedno nam treba malo zraka"rekao je Niall sjetno.

Ušli smo ponovno u crni kombi.A ja i baka smo sjedile pozada.Dok sam ja nju pokrila dekicom,i podigla joj noge na sjedište.Svi su već ušli u kombi,pa smo mogli krenuti.Nakon duge i spore vožnje,pokazujući baki po posljednji put da vidi njen rodni kraj stigli smo kući.Lou je baku ponijeo u naručju stavljajući je na kauč.

"Pa bako žta bi željela jesti,sigurno su te izgladnili sa onom bolničkom hranom."

"Pa dati pravo kažem mila i jesam gladna.Mogla bih supe da ruča,ali ubacite i šampinjona u nju."

"Ok.El,možeš li da napraviš tu supicu???"

"Nema problema mila.Lizz supica je gotova za 10 minuta donijeću ti je ti."